ponedjeljak, 22.06.2009.

Kopec Kriv Za Ovo!!! :D :D :D :D

ja stvarno nemam blagog pojma sta da pisem...
o kisi koja pada?
i tako 6. mjesec a vani pada kisa....

o ljubavi?
sretno slobodna

o obitelji?
svi na broju

o albumu za koji ne mogu vise docekati da izadje?
novi graveworm... nigdje ga nema... a ja ga hooooocuuuu!!!!

oooooo... e pa da....
pa u zadnjih dost mjeseci mi se jako puno dobrih stvari izdogadjalo....

uuuuuhm....
pa da....
al eto...
NOVI POST!!!!

i ja stvarno ne znam sta da pisem....
jbg kopec, daj mi neku temu....

ponedjeljak, 27.10.2008.

Odlazi cirkus...

dugo nista pa eto... bio bi red....
sto se sve dogadjalo u zadnje vrijeme?
pa dosta toga....
zarazila sam se s Balasevicem... dobar je on lik....
to me drzalo prije par godina ali proslo...
e pa sad ce opet malo....
recimo.....
skola...
bila sam prisiljena prekinuti redovito srednjeskolsko skolovanje zbog "odredjenih cimbenika" koji su bili najsretniji kad su me se rjesili... ali ajde.... netko u necemu uziva...

"Nestaje cirkus u širokoj ravnici.
U kišnoj noći za njim se srebri trag.
Odlazi fakir i artisti na žici
i tužni pajac što bio mi je drag.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?"
(Đ. Balasevic-Odlazi Cirkus)

zalosno je jedino sto ta ista i dalje radi neometano svoj posao...
ali dobro....
sada ima moj puni blagoslov da tlaci sve ove koji su joj ostali.....
mi smo se rijesile jedna druge....

ljubav....
odlicno!!!
volim ga, voli me...
godinu i 8 mjeseci i nama super...
sad je na faksu u osu pa mi fali...
ali dolazi u slatinu....


"A ja, ja se kockam s prevarantom životom,
iz rukava on svakoga dana izvuče nekog keca."
(Đ. Balasevic-Neki Novi Klinci)

ma sve to valja...
sve je super...
ja sam super....
jer da bilo sta kazem drugacije, nece mi se vjerovati....
sve to valja...

ugl to bi ukratko bilo to.....
mislim ima toga jos ali nekako mi se uopce vise ne pise na blog...

ponedjeljak, 25.08.2008.

.............

U dugim zimskim olujnim noćima uz zov i krik velike sove, pokoji puta se čuje jecanje Veronike Desinićke, nekada lijepe seoske djevojke koja je u petnaestom stoljeću živjela u slikovitom selu Desiniću podno gordog Velikog Tabora, u kojem je stolovao moćni ban Hrvatske grof Herman II. Celjski. Njegov mladi i stasiti sin Fridrih, jašući očevim posjedima, zagleda se u ljepoticu Veroniku i ne samo zagleda, već i čvrsto zaljubi. Ljubakanje mladih nije bilo po volji ocu Hermanu, tada europskom moćniku, te se suprostavi ljubavi mladih. Mladi pak, odlučni u svojoj ljubavi, pobjegoše u grad Fridrihštajn u Sloveniji, u blizini Kočevja, na granici uz Gorski kotar. Lijepi i donekle utvrđeni grad Fridrihštajn sagradio je stari Herman upravo za svog sina Fridriha kao lovačku kuću, pa je tako i građevina dobila ime po mladom Fridrihu. Itu usred gustih šuma bogatih divljači, srnama, divokozama, jelenima i tetrijebima, zaštićeni debelim zidovima, mladi su ljubavnici održali svoj pir.


Na žalost medeni mjesec nije dugo trajao. Stari je grof Herman ubrzo doznao gdje mu je sin i odmah je uputio vojsku s nalogom da uhvate mlade ljubavnike. Vojska ubrzo opkoli Fridrihštajn. No Fridrih ipak uspije spasiti Veroniku iz obruča, te je uputi da bježi preko Gorskog kotara, Pokuplja, Moslavine, Bilogore i Kalnika, sve do seoca Sveta Margita, gdje se Veronika sakrije kod jednog seljaka kod kojeg je ponekad i sam Fridrih znao prespavati kada bi se predugo zadržau u lovu u tom području bogatom prepelicama, trčkama, fazanima i divljim patkama. Fridrih nije mogao umaći očevoj vojsci, te ga vojnici privedoše nakon nekoliko dana u Veliki Tabor. Razjareni otac nije ga ni želio pogledati već dade nalog vojsci da nesretnog sina odmah sprovedu u Celje i tamo ga zatvore u jednu visoku kulu, koja je u tlocrtu imala 8x8 m a visoka je bila oko 23 m. Kula je bez krova, a vrata i prozore odmah pošto su u kulu ubacili mladog Fridriha, zazidaju i ostave samo jedan otvor kroz koji su nesretnom Fridrihu ubacivali hranu. Tu je Fridrih proboravio preko četiri godine kada ga je otac odlučio osloboditi. Na žalost, kada su Fridriha pustil van iz kule, koja je po njemu dobila ime, te se i danas naziva Fridrihova kula ili slovenski "Fridrihov stolp", bio je psihički i fizički nesposoban za život, te ga povijest više i ne spominje. Veronika također nije imala srće. Hremanovi žbiri ubrzo su doznali za nju i javili Hermanu, a ovaj pošalje vojnike koji je uhvate i privedu u Veliki Tabor gdje je zatvore u mali zatvor bez prozora, na ulazu u dvorište grada.
Ban Herman odmah pozove suce porotnike i optuži nesretnu Veroniku da je copernica koja je zavela njegovog sina. Suci se prihvatiše posla i otpočnu saslušavati ubogu Veroniku. Istraživanje je trajalo puna dva dana i pod večer drugog dana suci izjaviše:"Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema vašem sinu Fridrihu. No presvjetli bane! Ljubav nikada nije bila grijeh a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvjetli bane završen." Suci krenu prema izlazu i još nisu pravo zamakli za vratima kada je grof Herman dao nalog kaštelanu Dvora da Veroniku smjesta udave. Kaštelan izda naloge, a sluge poslušaše, te na sredinu Dvora iznesu poveču kacu (drveni sud) u koj nasuše vodu. Uhvate nesretnu Veroniku, gurnu njenu glavu u vodu i sačekaše dok se posljdnji mjehurići zraka ne smire. Potom mrtvo tijelo izvade iz kace i krenu ka prvom katu, gdije mrtvo tijelo zazidaju u zid koji spaja zidove peterokutne kule sa ulaznim dijelom. Čisteći 1982. godine sve prostorije Dvora pronađena je jedna lubanja, za koju je utvrđeno da pripada ženskoj osobi. Da li je to lubanja nesretne Veronike ne može se ni tvrditi ni negirati, već samo reći:

četvrtak, 03.07.2008.

Apolon i Dafne

Osjecam se nekako umrtvljeno u posljednje vrijeme. ljetni umor, PMS, kronicna neispavanost... sve to na kraju uzima svoj danak i moram priznati da mi se nista ne da i da bih mogla nekoliko dana samo tako prespavati. Posljedica svega je gubitak novih, ideja o kojima bi se moglo pisati. Tako mucim muku lamatajuci po tipkovnici. Tu su i pripreme za polaganje razrednog ispita su tra iz likovne umjetnosti.... A onda sam se sjetila da imam biljeznicu punu svega (iz likovne) i da nebi bilo lose malo zaviriti u nju... I evo sto sam nasla.

Apolon i Dafne u vjecnom zagrljaju kako ih je isklesao poznati barokni kipar Bernini. Zeusov sin Apolon zadirkivao je svog polubrata Amora kako su mu strijele jadne i slabe u usporedbi s njegovima kojima je upravo bio ubio strasno cudoviste Pitona. Uistinu, sitne Amorove strelice nisu sijale smrt, no Amor je odlucio dokazati bratu da nisu manje mocne od njegovih. Iz tobolca je izvukao dvije naizgled jednake strijele. No jedna je bila od vrste koja izaziva zaljubljenost, a druga od one koja je sprecava. Prvom je pogodio Apolona, najljepseg medju olimpskim bogovima, a drugom Dafne, prekrasnu nimfu, kcer rijecnog boga Peneja.

Apolon je ludo zaljubljen progonio nimfu koja je ocajnicki bjezala pred njim. Kad je vidjela da ce je uhvatiti, zamolila je oca da je pretvori u nesto, samo da ne mora biti Apolonova ljubavnica. U trenutku kad ju je Apolon obuhvatio rukama, njezino se tijelo pokrilo korom, a kosa se pretvorila u granje i lisce stabla - lovora. Apolon je jos dugo zalio za neostvarenom ljubavlju, a lovor je postao njemu posveceno drvo.

Apolon i Dafne dozvjeli su tragicnu ljubav, gdje je jedno zaljubljeno do usiju u ono drugo koje o tome ne zeli ni čuti. Poznato?

Tko među nama u djetinjstvu ili pubertetu nije doživio takvu neuzvracenu ljubav. Ili je bio predmetom ljubavi na koju nije mogao odgovoriti. Osobno ne vjerujem da kod zrelih ljudi takva ljubav moze potrajati. Prije bih rekla da se dogodilo zaljubljivanje u pogresnu osobu. Ne kazem da zaljubljena strana nije zaljubljena, no i ona ce u normalnim okolnostima uskoro shvatiti svoju zabunu, osobito ako objekt njene ljubavi ne bude pothranjivao nadu laznim znakovima ili obecanjima, sto je stvar osobnog postenja. Mislim da ta prva zaljubljenost jos nije ljubav, iako moze biti njen nagovjestaj. Ljubav se u zaljubljenosti može dokazati tek unatrag, zato zaljubljenost trebamo "odraditi" s duznim postovanjem i paznjom. Da ne bismo poslije plakali zbog olako propustenih ili upropastenih prilika. Dobro je da zaljubljenost postoji, bez nje bismo, uz sve ostalo, bili siromasniji i za mnoga umjetnička djela.

Kad slijedeci put prodjete pored mirisnog lovorovog stabla, sjetite se price o Amorovim strijelama i ne zaboravite da postoje dvije vrste. Strijela, naravno...

Za sad toliko....

subota, 26.04.2008.

Fjodor Mihajlović Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (rus. $Q4>@ 8E09;>28G >AB>52A:89, Moskva, 11. studenog 1821. - Petrograd, 9. veljače 1881.) ruski je književnik, romanopisac, novelist i publicist.

Sin liječnika, pripadnika nižega plemstva kojega su ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnoga postupanja i sadističkih mučenja i ponižavanja, Dostojevski pohađa i završava vojno-inženjerski studij u Petrogradu, no rano odlučuje da će se posvetiti spisateljskomu pozivu. Prevodi Balzacovu «Eugeniju Grandet» i pod utjecajem Gogolja piše svoje prvo djelo, dulju pripovijest «Bijedni ljudi» (1846.), epistolarnoga oblika, koja je oduševila najznačajnijega ruskoga kritika Visariona Bjelinskog i lansirala Dostojevskoga u sferu ruskih književnih krugova. U to se doba Dostojevski približava i ulazi u kružok utopijskih socijalista koje je predvodio Butaševič-Petraševski, čija se "revolucionarna" djelatnost sastojala uglavnom od privatnih rasprava o budućnosti Rusije, reformi društvenoga sustava, demokratizaciji i oslobođenju od kmetstva. Na književnom planu, slijedilo je prvo doista snažno, «dostojevskijansko» ostvarenje, kratki roman «Dvojnik» (1846.) u kojem je prikazan rasap ličnosti činovnika Goljatkina koji tone u shizofreniju u nizu halucinacija u kojima se miješaju zbilja i mentalne projekcije. To izvorno djelo nije naišlo na zadovoljavajuću recepciju, poglavito zbog psihološkoga poniranja i radikalnoga rastakanja stvarnosti u svijesti protagonista, što je nadilazilo kanone onodobne estetike temeljene ponajviše na društvenoj kritici.

Prijelom u životu Dostojevskoga dolazi 1849., nakon zabrane kluba "Petraševaca", uhićenja te sadističke farse što ju je izvela carska policija: autor i njegovi drugovi u zoru su izvedeni na inscenirano strijeljanje, i dok su očekivali egzekuciju pred strjeljačkim strojem, došla je "carska pomilovnica" kojom su, tobože, pomilovani i osuđeni na sibirsku robiju i progonstvo. U stvari, caristički autoriteti nisu ni mislili strijeljati zbunjene petraševce, nego se radilo jedino o iživljavanju nad nemoćnim ljudima. Na robiji Dostojevski proživljava ideološku preobrazbu (o kojoj postoje različita mišljenja). Iz suprotstavljenih je stavova dosta vidljivo da je Dostojevski i prije robije naginjao kršćanskom misticizmu, te da njegov utopijski socijalizam nije slijedio materijalističke doktrine poput Feuerbachove, nego iz idealističkih nazora Fouriera i Schillera - shvaćanja koja je kasnije ismijavao, no koja nisu prestala biti središtem njegovih opsesija. Novo u svjetonazoru Dostojevskoga nakon sibirske katorge jest glorifikacija carizma, ruskoga pravoslavlja i nacionalizma, te općenito protuzapadnih stavova u kojima se Dostojevski približio slavjanofilima, no nikad potpuno. Pisac je četiri godine robijao, a nakon toga morao je četiri godine služiti kao običan vojnik u surovim uvjetima zabačenih krajeva azijske Rusije.

Godine 1864. Dostojevski objelodanjuje briljantne «Zapise iz podzemlja» - jedan od najintenzivnijih ispovjednih kratkih romana, preteču sličnih djela Camusa, Krleže, Celinea ili Andrejeva. U njemu je pisac primijenio niz postupaka u kojima je inovirao prozu i postavio obrazac svojih budućih velikih romana: ideološki obračun s utopijskim i općenito "humanističkim" stereotipima, niz esejističkih poglavlja koja su esencijalno dramatizirani sokratovski dijalozi vođeni u atmosferi nabijenoj strastima i skandalima; žurnalistički stil kojemu je jedina svrha funkcionalnost u priopćavanju autorove vizije, a ne estetski doživljaj; psihološku tipologiju koja obuhvaća najčešće krotke i ponizne kršćane (Sonja Marmeladova, Aljoša Karamazov, knez Miškin), nihilističke cinike (Svidrigajlov, Nikolaj Stavrogin), radikalne intelektualce u borbi protiv svih općeprihvaćenih vrijednosti ili "religiozne ateiste" (Rodion Raskoljnikov, Ivan Karamazov, Kirilov), djecu iz "slučajnih obitelji" i ljude kojima je povrijeđeno dostojanstvo (junak romana «Mladić», «Zapisi iz podzemlja»). Dostojevski je razvio tehniku struje svijesti davno prije no što je postala popularna u angloameričkom romanu 20. st. (primjer je dulja pripovijest «Krotka»), sažeo je radnju u svega nekoliko dana («Idiot») ili sati, dajući vremenski presjek u svijesti naratora («Krotka»), te stvorio istinski "polifoni roman" (kako ga je nazvao istaknuti ruski teoretik Mihail Bahtin) u kojemu mnogoglasje ideološke i vjerskofilozofske borbe koja razdire protagoniste nalazi izraz kako u interioriziranim svijestima, tako u dramski nabijenim dijalozima.

Većina je romana Dostojevskoga smještena u tmurno ozračje velegradskoga podzemlja, sa središtem oko uzbudljivih događaja baštinjenih iz trivijalnoga romana i crnih kronika (ubojstvo, očeubojstvo, zločin, krađa, skandali razne vrste) i vrti se oko za čovječanstvo "prokletih pitanja": naravi zla, ljudske patnje, smrtnosti i besmrtnosti, postojanja i nepostojanja Boga, slobode i odgovornosti, sudbine Rusije i Zapada. Kako su primijetili neki kritici - Dostojevski je bitno spiritualni autor, te je njegova karakterizacija čovjeka kao "srca u kojem se bore Bog i Sotona, a zalog je ljudski život" možda i primjeren opis njegova vlastita stvaralaštva. U tipologiji junaka koju je naveo Northrop Frye u knjizi «Anatomija kritike», književni se likovi kreću od nadzemaljskih bogova i polubogova (najčešće mitske i religijske priče) do običnih ljudi (realistički roman) i, u čitateljevom diskurzu, inferiornih pojedinaca koji su ispod razine vrijednosti prosječnih ljudi. Paskalovskim rječnikom, čovjek je biće niže od anđela. No, likovi Dostojevskog su često i niže od običnih ljudi, katkad upravo animalni, ali u trenutcima ekstaze dosežu i prelaze razinu anđela, pa je ta dvostruka optika jedna od tajni uzbudljivosti djela Dostojevskoga: istodobno niže od životinje i više od anđela, njegovi arhetipski raskoljeni junaci zrače duhovnom vitalnošću koja je temelj metafizičke i spiritualne naravi.
U velike romane Dostojevskoga obično se broje sljedeća djela: «Zločin i kazna» (1866.), njegovo tehnički najsavršenije djelo, o ideološki motiviranom ubojstvu sa središnjim likom Rodionom Raskoljnikovim, prototipom Nietzscheova nadčovjeka; «Idiot» (1868.), u kojem je Dostojevski dao kristoliki lik kneza Miškina, kao i realistički implicitni komentar o propasti neuvjetovanoga dobra u sekularnom svijetu; «Bjesovi»/»Demoni»/»Zli dusi» (1872.), «najdostojevskijevski» roman o grupi nihilističkih revolucionara, djelo metafizičkoga nimbusa u ruhu političkoga romana; «Mladić»/»Žutokljunac» (1875.), rusku inačicu njemačkoga odgojnoga romana, koji karakteristično vrije kaotičnim događajima i ne vodi, poput Bildungsromana ni u kakvu sređenu građansku egzistenciju; te posljednje, najopsežnije i najveće djelo, «Braća Karamazovi» (1881.), formalno o patricidu u obitelji s ocem i trojicom braće, no romanom u kojem je pisac sumirao sve svoje opsesivne teme, i za koji se može reći je pobijeđeno porukom nade u uskrsnuće i vječni život kojom «Braća Karamazovi» i završavaju.

Dostojevski je umro 1881., iznenada, nakon krvarenja uzrokovanoga epileptičnim napadajem. Život mu je u posljednjim godinama bio sređen, i može se reći da se oslobodio materijalne oskudice i nevolja koje su ga pratile veći dio života. Kanio je napisati ostatak «Braće Karamazova» (koji su zamišljeni kao dio trilogije ili čak tetralogije), no sudbina ga je omela u naumu. Priređen mu je veličanstveni pogreb u kojem je, po procjenama policije, sudjelovalo i 100.000 ljudi, mahom studentske omladine, a sam se pogreb pretvorio u demonstracije protiv carizma - unatoč piščevu dvosmislenom stavu prema cijelom pitanju, kao i poluslužbene "kanonizacije" Dostojevskoga od strane carističkoga režima.

Fjodor Dostojevski pripada najužem krugu svjetskih vrhunskih pisaca, poput Dantea, Shakespearea, Tolstoja, Cervantesa, Prousta i još nekolicine autora. Njegov je utjecaj na svjetsku književnost neizmjeran - od Leonida Andrejeva do Hermanna Hessea, od Williama Faulknera do Franza Kafke, od Marcela Prousta do Gabriela Garcie Marqueza. Rijetko je koji moderni pisac izbjegao njegovoj sjeni (pa i oni koji su se bunili protiv Dostojevskog, kao Miroslav Krleža i Joseph Conrad), a posebno mu duguju pokreti ekpresionizma i egzistencijalizma.

Sva su narativna djela Dostojevskoga prevedena na hrvatski u više navrata, te je izašlo nekoliko izdanja njegovih izabranih djela. Od publicističkih radova, koji čine manje vrijedan dio njegova opusa, preveden je samo dio.




Zločin i kazna (ruski: @5ABC?;5=85 8 =0:070=85 / Prestuplenie i nakazanie) je roman ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog izdan 1866. godine u časopisu Ruski vjesnik. Smatra se jednim od najvećih djela ruske književnosti.

Radnja je smještena u Sankt Petersburg sredinom šezdesetih godina 19. stoljeća. Glavni lik, Rodion Romanovič Raskoljnikov, propali student prava, potaknut krajnjom bijedom i turobnom budućnošću odlučuje ubiti i opljačkati Aljonu Ivanovnu, omraženu staricu koja lihvarenjem izrabljuje ljude. Osim što ubojstvom planira riješiti vlastite financijske i obiteljske probleme, smatra ga i etički opravdanim jer, po njegovom mišljenju, životi običnih ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede ništa spram plemenitih ideala kojima teži; smatra da se on, kao izniman pojedinac (sličan Napoleonu), nalazi iznad moralnih pravila koja obvezuju ostale ljude. Pomno razrađuje plan, ali ipak mu se potkradu pogreške i privlači sumnju policije; i sam postaje nesiguran glede vlastitih razmišljanja o zločinu te očajava i čezne za iskupljenjem. U psihičkoj krizi kroz koju prolazi pomaže mu prostitutka Sonja Marmeladova, napaćena djevojka koja se ponizno i pasivno drži prema zlu i životnim nedaćama, a utjehu nalazi u kršćanstvu.

Fabula

Prvi dio

Mjesec srpanj. Rodja Romanovič Raskoljnikov je siromašni nesvršeni student prava u S. Petersburgu. Na početku romana ga susrećemo kako sa svoje dvadeset i dvije godine izbjegava gazdaricu jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod stare lihvarke Aljone Ivanove založiti džepni sat, a ona mu daje samo rublju i 15 kopejki jer nije na vrijeme otkupio prijašnji prsten pa je ostao dužan. Raskoljnikov ljutit odlazi. U glavi mu se stvara razbojnički plan.

Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjećanja) da je jednom u krčmi čuo razgovor mladića koji se žalio svom drugu na staru lihvarku koja se bogati lukavim otkupom vrijednih predmeta od siromašnih ljudi za male novce; pritom je strašno gruba prema svojoj dobroćudnoj polusestri Lizveti koja radi za nju. Mladić je razvio teoriju kako bi babu valjalo ubiti jer je kao stjenica koja pije krv, a strašno je bogata. Raskoljnikovu je taj razgovor bio početak kovanja planova o ubojstvu i krađi.

Nakon posjeta lihvarki (koji je bio proba jer je osluškivao što i kako ona ključevima otvara) u krčmi je upoznao propalog činovnika Marmeladova koji mu je otvorio dušu tužnom pričom o obitelji koju je upropastio zapivši sav svoj novac, a kći Sonja je postala prostitutka da bi prehranili ostale tri djevojčice. Raskoljnikov ga otprati kući gdje nije bio pet dana, a žena ga poče vući za kosu i tući. Raskoljnikov izvuče i ostavi 50 kopejki i nestane kad je počela vikati i na njega.

U prljavoj sobici sluškinja Nastasja mu donese majčino pismo puno ljubavi koje ga raznježi i rastuži. Mati ga je izvjestila o teškom životu Dunje, njegove sestre koja je služila u gospodskoj kući a gazda se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. Žena mu je to doznala pa je isprva okrivila Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je saznala istinu pa je ponovo rehabilitirala Dunju. Njih dvije su teškom mukom slale sinu novac u grad i polagale su velike nade u njega. Mati mu je pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi za dvorskog savjetnika Petra Petroviča Lužina. "Pouzdan i imućan, ima doduše 45 godina ali još se može svidjeti ženama." Raskoljnikov je bio izvan sebe jer su ga dovele pred gotov čin. Nisu ga pitale za mišljenje o čovjeku koji je "čini se dobar" i otprema na put za S. Petersburg škrinju "na svoj račun", a majka i Dunja putuju o svom trošku. Raskoljnikov se čudio Dunji i bio ljut na nju. On stalno preispituje sebe, svoje postupke, moral ljudi i vremena.

SAN - umoran je zaspao i sanjao mračan san o kobili koju su pretukli željeznim šipkama jer nije mogla trkom povući zapregu. U snu je Raskoljnikov dječak i plačući ručicama udara vlasnika kobile a otac ga odvlači nemoćno. Probudivši se zaklinje se kako on ne može učiniti "ono", ali zatim razmišlja o događaju koji je odredio njegovu sudbinu. U prolazu je čuo razgovor trgovca s Lizvetom da će sutradan u sedam sati navečer doći trgovcu. Shvatio je da će lihvarka tada biti sama i da je to prilika za ubojstvo.

U kaputu je zašio traku u kojoj će visjeti sjekira, nije mogao uzeti sjekiru iz kuhinje jer je u njoj bila Nastasja (nepredviĐeno) ali imao je sreće kad je zavirio u kućepaziteljevu kućicu gdje nije bilo nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je nešto sumnjala pa nije odmah otvorila. Cijelo to vrijeme je Raskoljnikov razmišljao o svom ponašanju i još uvijek zdravom razumu. Pružio je starici čvrsto svezani smotuljak koji je trebao biti srebrna tabakera. Tri puta ju je udario sjekirom po tjemenu i zatim u sobi iz škrinje natrpao džepove raznim zlatnim predmetima. Odjednom je začuo korake u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao Lizvetu i potom ju je ubio. "Strah ga je hvatao sve više i više - osobito nakon tog drugog, sasvim neočekivanog umorstva."

Kad je htio pobjeći, začuo je korake i zakračunao vrata - dvojica su lupala i shvatila da se zbiva nešto neobično. Jedan je krenuo po pomoć, a kad se drugi nakratko izgubio Raskoljnikov se spustio kat niže i sakrio u stanu kojeg su ličili pa su vrata bila otvorena. Nisu ga zapazili. "Znoj je curio s njega, šija mu je bila posve mokra - prolaznici su mislili da je pijan. Vratio je sjekiru na mjesto sve u bunilu...Komadići i odlomci nekakvih misli rojile su mu se u glavi, ali ni jedne misli nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao zadržati, koliko se god trsio.."

Drugi dio

Ležao je vrlo dugo i razne misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u rupi u zidu. Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u stanici je saznao da ga je gazdarica tražila jer nije plaćao stanarinu. U stanici se posvadio s poručnikom Iljom Petrovičem. Odahnuo je, ali kad je inspektor Fomić pričao o ubojstvu lihvarke - srušio se u nesvjest.

U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog teškog kamena. Čudno se ponašao (ušao kod Razmihina i odmah izašao, buncao je, sanjao da je Ilja istukao gazdaricu), pao je u groznicu, a Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom požrtvovno njegovao. Za to vrijeme su svi počeli komentirati ubojstvo, u prvi mah su optužili soboslikare!

Dok je bio u krevetu posjetio ga je Lužin, a Raskoljnikov je slušajući komentar na pismo njegove majke rekao:"Tornjajte se dovraga!" Još onako slab pobjegao je iz sobe i lutao gradom, ušao u neku krčmu i majčinim novcem nagradio neku prostitutku iz čistog hira. Za šankom je drsko izazivao Zamjotova pričajući mu o zločinu i izazovno ga gledajući u oči. Na vrh jezika mu je bilo da prizna. "A što ako sam onda baš ja ubio babu i Lizvetu?!" Neki vrag mu nije dao mira i ušao je u kuću i sobu gdje se zbilo ubojstvo, provocirao je radnike koji su ureĐivali stan. "Pod je opran, hoće li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga.

Na cesti je čuo graju i približio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog Marmeladova. Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga odnesu u kuću. Žena Katarina Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je ispovijedio okrvavljenog. Dirljiv prizor kada žena pomaže mužu, a pop moli da mu oprosti. "Ma ta je pijanica zapila sve što je imala... upropastio mi je život! Hvala Bogu što umire. Bit će manje štete!" Govoreći to, ona je davala sve od sebe da mu olakša posljednje trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i Marmeladovu su zasuzile oči. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mršavom prilikom s predivnim plavim očima. Dao je Katarini sve rublje što je imao i rekao da on snosi troškove sprovoda. Kad je odlazio mala sestrica je dotrčala i rekla da Sonja pita za adresu.

Vrativši se kući dočekale su ga majka i sestra vrištavši od uzbuĐenja. "Ali on stajaše kao mrtav... nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Srušio se u nesvijest. Razmihin ih je smirivao, uvjeravao da mu nije ništa.

Treći dio

Razmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kući, da će se on pobrinuti za Raskoljnikova. Raskoljnikov je samo uspio reći da je Lužin podlac i da se on protivi vjenčanju. "Ili on ili ja!" Razmihin ih je pratio do stana umirujući ih. Bio je pijan jer se upravo vratio s tervenke, ali se na prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu i naočitu Dunju. Obećao je da će doći sa Zosimovim i održao obećanje.

Lužin im je poslao pismo i dogovorio sastanak S Dunjom i majkom pod uvjetom da Raskoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome usprotivile. Sutradan se Raskoljnikov našao s njima, ali je razgovor svejedno zapinjao, mati nije mogla prepoznati sina, on se suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome željela odlučiti sama.... Tada u sobu uleti Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb - svi se zbune, a Raskoljnikov se rastrči oko nje upoznavši ju sa svima, majci je sve to bilo sumnjivo.

Raskoljnikov je Razmihinu otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare lihvarke i Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviču, inspektoru. Porfirij se pokazao lukavac i šalama i pitanjima je provocirao Raskoljnikova. Samo su još njega i čekali, jer su na zamotuljcima kod starice našli napisano i njegovo ime, raspitivao se i o smrti Marmeladova. Zatim se inspektor interesirao o članku Raskoljnikova izašlom u "Periodičnoj riječi" u kojem je Raskoljnikov izložio misao o običnim i neobičnim ljudima koji vuku svijet pa im se može oprostiti čak i zločin ako to znači napredak čovječanstva. Porfirij je to povezao s psihičkim stanjem zločinca u trenutku zločina (Raskoljnikovu se činilo da mu je Porfirij namignuo). Na kraju ga je čak pitao je li vidio soboslikare one noći - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a Razmihin se razbjesnio na Porfirija.

Raskoljnikov stalno razmišlja i preispituje svoj čin. "Vrlo važno za babuskaru!"- mislio je uzrujano i palhovito. Možda sam tu i pogriješio, ali nije sad to važno. To je bila tek bolest... htio sam što prije preskočiti granicu.. nisam ubio čovjeka nego načelo! Načelo sam zaista ubio, ali nisam prekoračio granicu, nisam, ostao sam na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam ih volio! Zašto ih sada mrzim, ne trpim ih u svojoj blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da joj kažem?! O kako sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi oživjela! Sirota Lizaveta! Zašto se ona morala tamo zateći? Čudno je ipak zašto na nju i ne mislim, baš kao da je nisam ni ubio! Lisaveta! Sonja! Sirotice moje krotkih očiju....Mile moje!"

- ovaj je komentar najbitnija odrednica romana, obrazloženje njegova postupka i pojava unutrašnjeg monologa inače kategorije modernog romana.

Zaspao je u bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno ljudi. Kad se probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov.

Četvrti dio

Svidrigajlov je muž pokojne Marfe Petrovne koji je pokušao napastvovati Dunju kad je radila za njega. Raskoljnikov ga je htio otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000 rubalja za Dunječku bez ikakvih protuusluga. RAskoljnikov je bio izvan sebe, a Svidrigajlov neobično hladan i miran. Otkrio je da je Marfa oporučno ostavila Dunji 3000 rubalja i nek se ne udaje za Lužina jer je nitkov! Na izlazu ga je vidio Razmihin.

U svratištu majke i Dunje sastaju se Lužin, Razmihin i Raskoljnikov. Lužin je u žučnoj raspravi napao Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodušnost prema "ozloglašenoj" djevojci i siromašnoj majci koje je htio spasiti od neimaštine. Dunja je pobjesnila i zajedno s bratom otjerala iznenađenog Lužina. Lužin je čak zatražio da mu vrate troškove puta.

Raskoljnikov se odmah zatim oprašta od majke i sestre i taj oproštaj izgleda konačan. Razmihin ga je pokušao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao, pogled mu je prodirao u dušu. Odjednom se Razmihin lecne.. Nešto čudnovato kao da je prostrujalo izmeĐu njih.... Nekakva misao proleti kao kakav nagovještaj, nešto užasno ružno, što su obojica shvatila. Razmihin problijedi kao krpa. "Razumiješ li sad? - upita Raskoljnikov a lice mu se iskrivi od bola. Vrati se k njima i čuvaj ih uvijek!" Iznenada se okrene i ode.

Od te večeri Razmihin im je postao sin i brat.

Raskoljnikov je pošao Sonji koja se oduševila kad ga je vidjela. On ju je ispitivao o njezinu životu, bio je ganut njezinim izgledom, sudbinom i žrtvovanjem za dobrobit svoje porodice, pitao ju je vjeruje li u Boga i kako on može dopustiti takvu bijedu, natjerao ju je da mu čita Bibliju - uskrsnuće Lazarovo, čitavo vrijeme osjećajući kako mu se vraća želja za životom, smisao kako se nešto budi u njemu. Rekao joj je da je danas raskrstio sa sestrom i majkom. "Sad imam samo tebe. Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, pa ćemo dalje zajedno!" Ako sutra opet dođe reći će joj tko je ubio Lizavetu - bila je zaprepaštena.

Raskoljnikov je pošao Porfiriju koji mu je natuknuo da ga želi ispitati. Porfirij ga je u šaljivom tonu doveo do ludila i Raskoljnikov je zavikao da to ne dopušta. "Uhapsite me ako želite, ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je Raskoljnikov odlazio babi, da je pitao za krv. Porfirij mu je obečao iznenađenje, ali u jednom trenutku uđe Nikolaj, soboslikar s priznanjem da je on ubojica, a Porfirij se zbunio. Raskoljnikov je došao sebi i uzvratio mu:"Nećete mi pokazati ono naše malo iznenađenje?!"

U stanu, u trenutku kad je htio izići otvorila su se vrata i pojavio se čovjek koji mu je na ulici šapnuo da je ubojica. "kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se sledio. No ovaj mu se stane izvinjavati što ga je krivo optužio i prokazao Profiriju jer je vidio Raskoljnikova onu večer kad je zavitlavao stanare i pazikuću, a on je obrtnik - krznar, iz iste veže i nije htio da Raskoljnikov proĐe nekažnjeno. (On je bio to iznenađenje o kojem je Porfirij pričao, stajao je iza vrata i čuo razgovor, no kad se Nikolaj pojavio, pokajao se i došao u stan ispričati se.) "Oprostite mi zbog klevete i zloće." Raskoljnikov je izašao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad ćemo se još ogledati." reče smješeći se pakosno.

Peti dio [uredi]

Lužin se nije predao i u glavi je smišljao osvetu. Živio je u sobi sa studentom Lebezjatnikovom (koji je imao moderna načela - život u komuni, žena može varati muškarca jer mu nije rob....) i poslao ga po Sonju kojoj je velikodušno dao 10 rubalja praveći se dušebrižnik, ali joj je skrivečki gurnuo u džep presavijenih 100 rublji kaneći je optužiti pred svima da mu je Sonja ukrala novac da bi okaljao nju i Raskoljnikova pred Dunjinim i majčinim očima i vratio izgubljeno povjerenje. Srećom je na daći (obredu u čast pokojnika) pred raskalašenom gomilom koja uopće nije došla oplakati Marmeladova nego najesti se, Lebezjatnikov osupnut Lužinovim postupkom izrekao pravu istinu, ne znajući ni sam Lužinove porive. Sve to nije spriječilo Sonjinu maćehu Katarinu Ivanovu da se počupa s gazdaricom Njemicom koja se pravila dama i smješno govorila ruski. Raskoljnikov je odlučio Sonji priznati zločin. Dok joj je s mukom govorio, onako nemoćna podsjetila ga je na Lisavetu. Užasnuto je uzdahnula:"Bože!" Odmah ga je potom uhvatila za ruke, objesila mu se oko vrata. "Onda nećeš me ostaviti Sonja? - reče on gledajući je gotovo u nekoj nadi. -Neću, neću, nikad i nigdje!, uzviknu Sonja. -Svuda ću za tobom, kud ti tud i ja! O Bože! O jadne li mene! I zašto, zašto te prije nisam upoznala!"

Raskoljnikov se lomio u sebi zašto joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv zločina, a on se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio zbog toga da pomognem majci - koješta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor čovječanstva. Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe! Nešto sam drugo morao shvatiti, morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili sam čovjek? Hoću li moći preskočiti zapreku ili neću. Jesam li puzav stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije povlađivala i upitao ju je što da radi. Sjevnula je očima i odgovorila neka pođe do raskrižja. "Stani i pokloni se, poljubi zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve četiri strane, i reci svima, na sav glas:"Ubio sam!" Pa će ti Bog opet vratiti život. Hoćeš li?"

Znao je da ona misli na robilu, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni križić da ga objesi oko vrata. Raskoljnikov je u sebi odlučio.

Katarina Ivanova je imala histeričan napadaj, odvukla je dječicu na cestu, jer ju je gazdarica istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da plešu i prosila novac, otišla je čak do nekog generala. Umrla je u hropcu na cesti okružena znatiželjnom gomilom. Raskoljnikovu je prišao Svidrigajlov obavjestivši ga da je preuzeo brigu o mališanima i Sonji i da će tako utrošiti onih 10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na Raskoljnikovo zaprepaštenje izrekao mu je iste riječi koje je Raskoljnikov izrekao Sonji. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje stan do Sonje i da je prisluškivao njihov razgovor. "Pa rekao sam vam da ćemo se nas dvojica još zbližiti!" Sad ga je imao u šaci.

Šesti dio

"Za Raskoljnikova su počeli čudni dani: kao da ga je odjednom obavila magla i zatočila u bezizlaznu, mučnu osamljenost. Kad se poslije, već mnogo kasnije prisjećao tih dana, poimao je da mu se svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz stanovite prekide, sve do konačne katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i mučan nemir što je prelazio čak u paničan strah." Najviše ga je mučio Svidrigajlov.

S Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu čuva majku i sestru, a Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno, da zna da je Raskoljnikov nevin jer mu je Porfirije sve razjasnio. Raskoljnikov je u nedoumici - što Porfirij sprema? I zaista, inspektor mu je sam došao na vrata. Ispočetka je hinio da mu se došao ispričati zbog neugodnosti što mu je zadao, ali je onda na svoj stari lukavi način počeo rekonstruirati zločin i psihološki portret počinioca. Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaćali na sebe patnju. "Ne, dragi moj Rodione Romanoviču nije Nikolaj ništa kriv! Posrijedi je fantastično, mračno nedjelo, suvremeno, slučaj našeg doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio je, a sam sebe smatra za poštena čovjeka, ljude prezire, ponaša se kao kakav anĐeo, ne dragoviću moj, nije Nikolaj ništa kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao da ga je nešto presjeklo. "Pa tko je onda ubio?" ne odoli da ne upita jedva dišući. "Kako tko je ubio? - ponovi baš kao da ne vjeruje svojim ušima - Pa vi ste ih ubili Rodione Romanoviču! Vi ste ih ubili... doda gotovo šaptom, duboko uvjerenim glasom."

Raskoljnikovu su se oduzele noge. Pokušao se pobuniti ali ga je ovaj pročitao. Predložio mu je da se sam prijavi pa će mu smanjiti kaznu i život je pred njim. "Smanjit će mi kaznu... nasmijao se." porfirij mu je dao rok od par dana i obećao da ga do tada neće prijaviti.

Raskoljnikov je pohitao do Svidrigajlova. Našao ga je u nekom bijednom svratištu, a ovaj je pak bio raspoložen i pričao mu o dogodovštinama iz života (zavođenje siromašnih maloljetnih djevojaka, o svojoj mani - neutaživoj gladi za ženama), pokazao se u svijetlu razuzdanog i perverznog čovjeka. Raskoljnikov mu je zaprijetio da će bude li dirao Dunju, ga ubiti. Svidrigajlov ga se jedva otarasio i pošao na ugovoreni sastanak s Dunjom. Prethodno joj je napisao pismo u kojem joj je natuknuo o bratovom zločinu. Ona je usplahireno došla na mjesto sastanka, a on ju je, kujući u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zaključavši za njom vrata. Znao je da je sudbina njezine obitelji u njegovim rukama - ponudio joj je da će čuvati tajnu, a za uzvrat će joj biti "rob" do kraja života. Dunja je istrgla i izvadila pištolj, pucala je samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako približio i rekao neka pokuša još jednom, no ona je bacila oružje, a on ju je zagrlio. Dunja ga je zamolila da ju pusti.

"Ne voliš me dakle? - tiho priupita.

Ne.

I ne bi mogla? Nikad?

Nikad. - šapne Dunja. Svidrigajlov slomljeno spusti ruke, pustivši ju da izađe."

Svidrigajlov se oprostio od Sonje, ostavivši njoj i Dunji puno novaca. Ušao je u neko svratište i pokušao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izašao i spustio se do Male Neve blizu vatrogasnog tornja. Stražar ga je mucajući htio potjerati, ali Svidrigajlov uzme pištolj i napne ga. "Ovdje vam nema mjesta.

E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu što pitali, reci im da sam otputovao u Ameriku." I ubije se.

Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavši joj ništa, zatim od sestre kojoj je bilo teško, ali oprostila mu je u svojoj ljubavi i zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i učinio na ulici kako mu je Sonja rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio prljavu zemlju, sav prožet nasladom i srećom. Ljudi su se smijali misleći da je pijan. Malo dalje od njega stajala je Sonja, i tada je shvatio da će ostati s njim do kraja.

Ušao je u policijsku stanicu i naletio na Ilju Petroviča, koji ga je ugodno primio, nije mogao priznati zločin i izašao je van. No, tada je ugledao Sonju na čijem licu je ugledao slabašan smiješak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio sjekirom onu staru činovničku udovicu i njezinu sestru Lizavetu." I Petrovič zine. Sjatiše se ljudi sa svih strana.

Epilog

Zbog olakotnih okolnosti (sam je priznao zločin za koji je drugi već okrivljen, nije kažnjavan, potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao siromašnog Marmeladova) dobio je samo osam godina Sibira. Porfirij je održao obećanje. Majka mu je oboljela i umrla vjerovatno znajući za strašnu istinu, Dunja se udala za Razmihina, a Sonja je pošla u Sibir s njim. Raskoljnikov je šutke radio i svi su ga kažnjenici mrzili. Teško se razbolio i Sonja je pismom javila Dunji da leži u zatvorskoj bolnici. No nije se razbolio od teškog rada i posne hrane - razbolio se od povrijeđenog ponosa. Stidio se što je on, Raskoljnikov, propao tako glupo i slijepo, što se mora poniziti i pokoriti pred besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala kajanje... Ali, nije se kajao zbog svog zločina.... Eto što je jedino on držao za svoj zločin: samo to što nije uspio i što je sam priznao svoju krivnju."

Nije shvaćao kako su svi kažnjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u slanju pisama i posjetama kažnjenika), svima se osmjehivala. Za bolesti je opet u bunilu sanjao o propasti svijeta i nekolicini odabranih koji su preživjeli. Bolno se prisjećao tog sna. Jednom je ugledao Sonju kod bolničkog ulaza "kao da ga je nešto ujelo za srce", brzo se odmakao od prozora. Sonja se razboljela i neko vrijeme nije dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno raspitivao za nju. Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snažno tuklo dok je čitao, nešto se u njemu prelomilo.

Sjedio je pokraj rijeke, ona je sjela do njega, sstražar ih nije gledao. "Nije ni sam znao kako se to dogodilo, ali najednom kao da ga je nešto zgrabilo i bacilo do njenih nogu. Plakao je i grlio joj koljena. Ona se u prvi mah strašno prepala i problijedila kao krpa. Skočila je s mjesta i zagledala se u nj drščući. Ali, začas u isti tren, sve pojmi. U očima joj zasja beskrajna sreća. Pojmila je i više nije sumnjala da ju on voli, da je napokon došao taj čas... Uskrisila ih je ljubav, srce jednog mrsilo je u sebi neiscrpne izvore života za srce drugog."

Nikad do tada nije u ruke uzeo evanĐelje što mu je Sonja dala (nikad ga nije davila vjerom), ali ga je sad otvorio. Sedam godina im se činilo kao sedam dana. Bili su sretni.

"Raskoljnikov nije znao da nije dobio život na dar, nego da će ga još i te kako skupo stajati, da će platiti za nj velikim pothvatom u budućnosti...

- ali to je već nova pripovijest."




CITATI F.M. DOSTOJEVSKOG


* "Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj."
* "Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao."
* "Apstraktno čovjek nekako i može voljeti bližnjeg, ili čak neki put iz daleka, ali iz bliza skoro nikad."

* "Da bi se postupalo razumno - malo je imati samo razum."

* "Fantazija je prirodna snaga u čovjeku i ako joj se ne udovolji, ona će ili nestati ili obratno – razbuktat će se prekomjerno a to je i štetno."

* "Glupan koji je postao svjestan da je glupan nije više glupan."

* "Jedna je pamet dobra, dvije su još bolje."
* "Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji."

* "Kada se djevojačko srce sažali, razumije se da je to najopasnije za samu djevojku."
* "Kako god živio – samo da živiš."
* "Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od misli koje su izmislili drugi."

* "Ljubiti nekog čovjeka znači vidjeti ga tako kako ga je Bog zamislio."

* "Mladost je čista već samim tim što je mladost."

* "Na cijelom svijetu zasigurno nema naroda koji bi se toliko tužio na svoju sudbinu, poniženje, stradanje, mučeništvo, kao što su Jevreji. Pomislio bi čovjek da doista nisu Jevreji ti koji gospodare u Evropi, upravljaju berzama, politikom, moralom jedne države. A što bi bilo da u Rusiji nije tri miliona Jevreja nego Rusa, a Jevreja osamdeset miliona? Šta bi bilo od Rusa? Ne bi li ih odmah pretvorili u robove? I još gore: ne bi li im i kožu ogulili? Ne bi li ih posve iskorijenili, uništili?"
* "Nastojim voljeti život više od njegova smisla"
* "Nekoga je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima."
* "Ništa na svjetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja."

* "Oni koji znaju da govore, govore kratko."

* "Podla duša, oslobodivši se jarma, sama ugnjetava."
* "Pohvala je uvijek čedna, laskanje zaudara na lakejstvo."
* "Postoji srdačnost koja se povjerava svima i svakome, ne računajući na zlobne podsmjehe. Takvi su ljudi uvijek ograničeni jer su spremni da sve najvrijednije izvade iz srca i polože pred prvoga na kojeg naiđu."
* "Prije nego što kažeš ljudima kako treba da žive, pokaži to na svom primjeru."

* "Rad je zadovoljstvo razuma a nerad je naslada mašte."
* "Razum i postoji zato da bi čovjek postigao ono što želi."

* "Samo činjenica što mi je žena pružila ruku značila je čitavu epohu u mom životu."
* "Srcu koje istinski ljubi ili ljubomora ubija ljubav, ili ljubav ubija ljubomoru. Sasvim suprotno biva sa strašću."
* "Svaka ljubav prolazi, a neslaganje ostaje zauvijek."
* "Svemu ima granica, koju je opasno prekoračiti, jer kad je prekoračiš, ne možeš više nazad."
* "Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta."

* "Što god je korisno čovječanstvu, to je i plemenito."
* "Što je vlast veća, to je strašnija njena upotreba."

* "Tajna čovječjeg života nije u tome da samo živi, već u tome zašto živi."

* "U srcu koje iskreno ljubi ili ljubomora ubija ljubav, ili ljubav ubija ljubomoru. Sasvim suprotno biva sa strašću."
* "Uništite moje želje, izbrišite moje ideale, pokažite mi nešto bolje i ja cu poći za vama."

* "Velikodušno srce može se zavoljeti iz samilosti."
* "Voljeti znači moći drugog čovjeka vidjeti onakvim kakvim ga je bog stvorio."

* "Za čovjeka nema ništa primamljivije od slobode njegove savjesti, ali ni nista teže."
* "Zaljubiti se ne znači voljeti. Čovjek se može zaljubiti i mrzeći." (Braća Karamazovi)



jednostavno je presavrsen.....

subota, 12.04.2008.

kao...novi post.....

uopce ne znam o cemu da pisem.....
sve sto mi pada napamet je predepresivno i preotuzno i pre....pre..... ma.....
nekako.....
uopce nemam inspiraciju.....
moji sadrzaji u zadnjih par tjedana: kuca-doktor-kuca.....
prejadno.....



jucer sam nasla papiric s lyricsima....
"davno" je to jedna cura pisala.....
i nisam se uopce mogla sjetiti sta je to i otkud to....
pa sam ju jednostavno pitala.... *salje se pozz u vtc*


Nightwish-Dead Boy's Poem


Born from silence, silence full of it
A perfect concert my best friend
So much to live for, so much to die for
If only my heart had a home

Sing what you can't say
Forget what you can't play
Hasten to drown into beautiful eyes
Walk within my poetry, this dying music
- My loveletter to nobody

Never sigh for better world
It's already composed, played and told
Every thought the music I write
Everything a wish for the night

Wrote for the eclipse, wrote for the virgin
Died for the beauty the one in the garden
Created a kingdom, reached for the wisdom
Failed in becoming a god

Never sigh...

"If you read this line, remember not the hand that wrote it
Remember only the verse, songmaker's cry the one without tears
For I've given this its strength and it has become my only strength.
Comforting home, mother's lap, chance for immortality
where being wanted became a thrill I never knew
The sweet piano writing down my life"

"Teach me passion for I fear it's gone
Show me love, hold the lorn
So much more I wanted to give to the ones who love me
I'm sorry
Time will tell (this bitter farewell)
I live no more to shame nor me nor you
And you... I wish I didn't feel for you anymore..."

A lonely soul
An ocean soul



pa sam sad happy sto mi ta cura rekla sta je to....
i sto ne moram previse kopat´ po netu....

Tata mi dosao s terena tamo oko 2. pa sam i zbog toga happy...

u ponedjeljak idemo u osijek....
ah...
happy sam jer je os....
ali nisam happy jer idemo....
ugl....

joj stvarno nemam pojma o cemu da pisem....
pa eto....
ajd....
do sljedeceg posta....

subota, 23.02.2008.

Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti

SANUS

Splitska Udruga roditelja djece oboljele od malignih bolesti «SANUS» predstavila je svoj rad i u našem gradu. S ciljem da poveže roditelje oboljele djece kroz cijelu Hrvatsku svojim su predstavljanjem ovdje željeli potaknuti osnivanje takve udruge u Brodsko – posavskoj županiji. Obzirom na teška iskustva koja su roditelji oboljele djece prošli, jedni drugima mogu biti najveća potpora istaknuto je na prezentaciji, a osnivanju udruge te njihovom daljnjem radu potporu će pružiti i predstavnici županijske uprave.

sbtv.hr


u Splitu je, 15.02. ove godine, obiljezena 2. godina Međunarodnog dana djece oboljele od malignih bolesti.. kod nas je to 2. dok je u svijetu 4. godisnjica...

dojmovi s kojima sam napustila hotel u Splitu su i vise nego pozitivni...




upoznati mlade 15-20 godina suocene s toliko velikim problemima ali prepune energije i zivotnog poleta... s njima razmjenjivati iskustva, i ugodna i neugodna, kakva imamo, izmedju ostalog, zbog (ne)razumjevanja na koje smo jako cesto nailazili...

za pokretanje samog projekta je zasluzna gđa. Božena Anić, voditeljica grupe Sanus

po mladima, kada ih se upozna, se po nicemu ne moze reci da su ti isti prije koju godinu lezali u bolnici i da im je zivot visio o koncu...

Tomica (17)- učenik ekonomske skole u Korculi, vedar, duhovit; Andrej (16)- učenik prirodoslovne gimnazije u Osijeku, "filozof", "Casper"; Luka (19) student urbanog sumarstva, Aleksandra (17), Dubravko (14), Nella (17), Kreso (23)..........
svi su prosli pakao visegodisnjeg lezanja u bolnici...
u svemu tome su imali potpunu podrsku i ohrabrivanje od strane roditelja...
i nisu se predali tako lako...


jedna od osoba koja je bila upoznata s mojim problemima je hladno rekla:

ta me je recenica uistinu pogodila.. ali je i istinita... svatko je od njih rekao da im jako cesto nisu mogli/htjeli/zeljeli vjerovati dok su pricali o svojim problemima... zalosno je sto postoje ljudi koji misle da se o takvim stvarima moze lagati i, kako kazu, "glumiti"...


"problem" danasnjeg drustva je taj sto se cesto ne zelimo suociti sa stvarnoscu i sto nam sve izgleda lakse dok se dogadja negdje daleko nekome drugom.. zivimo u nadi da kocka nece pasti tako da nas to dopadne...
no zivot je i vise nego prevrtljiv...

svaki dan u skoli moram slusati:

ubit cu se jer sam ruzna. ubit cu se jer sam se udebljala

blago onima kojima je najveci problem debljina, visina, ljubav ili nesto osmo...

zena kojoj je najveci problem u zivotu celulit je sretna zena.

te se recenice jako cesto sjetim... kada sam bila utucena zbog hrpe nerazumjevanja na koju sam u samo jednom danu naisla, mama mi je to rekla....


Međunarodni dan djece oboljele od raka - obilježen u Slatini
piše: Vlatko Jelenčić

NAŠA NADA - udruga roditelja djece oboljele i lječene od malignih bolesti sa sjedištem u Slatini osnovana je u travnju 2007. godine za cijelo područje županije Virovitičko-podravske. Na čelu s liječnikom pedijatrom slatinskog Doma zdravlja Abuzeidom El Rasheidom u kratkom roku ostvarila je zapažene rezultate prikupivši oko 100 000 kn za liječenje bolesne4 djece svojih članova. Srećom, u udruzi nema više od 20-ak roditelja koji uz vanjske suradnike požrtvovnim radom sve više pridobivaju javnost za svoje ciljeve.
Želeći obilježiti 15. veljaču, Međunarodni dan djece oboljele od raka, slatinska udruga Naša Nada, organizirala je tribinu na koju je pozvala vrsne stručnjake da javnost senzibiliziraju za ovu problematiku. Na tribini u Hrvatskom domu odazvalo se 25 osoba, uglavnom roditelja oboljele djece koje je pozdrqavio predsjednik udruge dr. El Rasheid. Naglasio je da je cilj obilježavanja ovog dana informiranje javnosti o malignim oboljenjima u dječjoj dobi da bi se bolje razumjele brojne poteškoće s kojima se susreću oboljela djeca i njihovi roditelji. Zatim je publici prezentirao "epidemiologiju malignih tumora kod djece" i pojasnio što su tumori jetre, bubrega i leukemija. Članica udruge Zrinka dr. Judi, specijalizantica školske medicine, održala je kratko predavanje o tumoru mozga, neuroblastomu i transplataciji koštane srži. Poznata slatinska psihologinja Ksenija Vujanović Juras, sa bogatim iskustvom terapijskog rada u zajednici, naglasila je da javnost nije dovoljno senzibilizirana i ne daje dovoljnu podršku roditeljima i djeci. Stoga je što prije potrebno otvoriti Savjetovalište u kojem bi raznorodni stručnjaci mogli pružati kvalitetnu pomoć i ohrabrenje oboljeloj djeci i njihovim roditeljima. Mila Perović, dipl. soc. radnica slatinskog Centra za soc. skrb stručno je pojasnila koja prava i pomoć djeca i roditelji mogu ostvarivati iz sfere socijalne skrbi, te Zakona o radu kao njegovatelji. Gošća iz novoosnovanog Obiteljskog centra iz Virovitice, defektologinja Tamara Jančevski, upoznala je nazočne sa djelokrugom rada svoje ustanove. Najavila je i skori početak rada grupa podrške za roditelje djece s poteškoćama u razvoju, kojima se mogu priključiti i nazočni roditelji.
Mr. Oliver Jukić, pročelnik grada Slatine za javne potrebe pohvalio je i podržao rad udruge. Potvrdio uje da se prosinačko obećanje gradskih čelnika o kupnji stana u Zagrebu za boravak roditelja udruge "Naša Nada" dok su im djeca na liječenju polako, ali sigurno ostvaruje podizanjem kredita za tu svrhu.
Ovaj dan obilježava se u 60-ak država u svijetu. Hrvatska vlada ga je prošle godine proglasila Nacionalnim danom djeteta oboljelog od maligne bolesti a u Hrvatskoj je obilježen i u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Varaždinu. Ministrica Jadranka Kosor posjetila je u petak, 15.2., djecu koja se liječe od solidnih tumora u Klinici za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj. Podsjetila je da HZZO od nedavno podmiruje troškove smještaja i prehrane jednog roditelja u bolnici za vrijeme djetetova liječenja.
Pokretač ove borbe za prava oboljele djece je splitska udruga Sanus, koju vodi ustrajna i ovom cilju predana Božena Anić. Ove godine po prvi put pozvani su u Split svi izlječeni mladi od 15 do 20 godina iz Hrvatske (došlo je njih 60-ak) na zajedničko druženje, izmjenu iskustava i međusobno ohrabrivanje. Predstavnici slatinske udruge bili su Zvjezdana Tovernić sa kćerkom Morenom (17) i Dubravko Stjepanović (14).
Ovakvi susreti vraćaju samopouzdanje i roditeljima djece na trenutnom liječenju, da će njihova djeca biti normalni mladi ljudi, te korisni i priznati u zajednici. Gđa Anić pokrenula je rehabilitacijske projekte koje financira hrvatska Vlada, a cilj im je bolja socijalizacija oboljele djece i njihovih roditelja.
Trenutno se radi dokumentacija za izgradnju rehabilitacijskog centra za ovu ranjivu skupinu u Krasnom podno Velebita. Jedan od ciljeva traženih na ovom susretu u Splitu je ostvarivanje cijeloživotne invalidnine za svu djecu liječenu od malignih bolesti.
Godišnje u svijetu od malignih bolesti oboli oko 160 000 djece, a svega 20% ima pristup modernom liječenju. U Hrvatskoj svake godine preko 100 djece oboli od ove zloćudne bolesti. To je drugi najčešći uzrok smrti djece od 1 do 14 godina, a 70% bi ih moglo ozdraviti u slučaju pravovremenog i adekvatnog liječenja. Stoga je svrha obilježavanja ovog Dana informirati javnost o raku djece, prikupiti sredstva kroz razna događanja, sustavno riješiti status oboljele djece i promovirati rad lokalnih udruga kakva je i "Naša Nada"
Slatinski petak, 22. veljače 2008.

uvijek ce na svijetu biti oni kojima je zelja pomoci slabijima...
i zbog toga sam im svima neizmjerno zahvalna...

petak, 28.12.2007.

Neurosis

Burn

You lie in the snow, cold but not dead
stare into the sun, long since its last heat
feel the freeze burn skin
salt your open wounds
a burning desire clears your eyes
a willful air fills your lungs

you choke your first breath of wildfire and ocean's depth
climb out of your hole, see your spirit take form

this world of cold stone gives nothing in return
to those who sleep while the restless burn
there are the few driven to flame
most are content to drown in the wake of dreams

the trail lies overground
across the years fade out of light
ever growing dim to an age in the dark
grasp from your soul a don't let it steal your eyes



"Neurosis needs no introduction. The Bay Area's legendary masters of behemoth, psychedelic operatic guitar girth has influenced a wide array of artists and nearly singlehandedly defined vast extremes of heavy music popular today. However, now in its third decade, Neurosis' latest album finds the group's sound transforming yet again so dramatically that even to diehard fans, Given To The Rising might seem starkly different, a stunning reintroduction.

Given To The Rising is like being submerged in an isolation tank -- it's enveloping, subverting the senses with surreal visions we'd swear were our own, cleverly jarring and disorienting consciousness beyond any footing in reality. As any diehard Neurosis fan will tell you, there's a moment with every new record and live show at which the band will stop as if the world has frozen in position, then suddenly kick into the primordial wail that we've all come to recognize as the "Neurosis note" that forces the listener's head and shoulders to lurch and sway almost uncontrollably. Given To The Rising is Neurosis at its most captivating and hypnotic.

Put simply, the album is some of the band's most raw and immediate material to date, but it is also more complexly orchestrated and richly thickened with psych-damaged overtones. Given To The Rising is more than a just a powerful collection of songs -- it's more like a religious experience. While personal epiphanies are repeatedly told by those who've been converted by Neurosis' sensory overloading live show as well as its recordings, there's a hypnotic quality to this album that takes hold from the opening guitar squall of the title track.

Once again recording with revered engineer and longtime friend Steve Albini (as the band has for five previous albums,The Eye of Every Storm in 2004, A Sun That Never Sets in 2001, Sovereign in 2000 and Times of Grace in 1999), Given To The Rising bears the band's signature crushing heft and cathartic force. However, it also finds Neurosis delving into increasingly psychedelic effects and twisted, inventive song structures. Much of the dramatic lull of recent works is forgone in favor of full-on attack. While it's reflective of the band's signature aggressive pummeling, Given To The Rising is not just an exercise in Wagnerian thunder. Neurosis instead takes an exploration into psychoactive prog-rock and eviscerating symphonic thud that moves well beyond anything that might fit snugly within a particular genre. It's as though the band has taken cues from such psych-noise predecessors as Hawkwind, Faust, Skullflower and Chrome, merged those elements with the sickening frequency assault of Throbbing Gristle and then submerged them within Neurosis' saturated sonic strata.

"We stand encircled by wing and fire" growls vocalist/guitarist Scott Kelly, opening the album and its title track, the band's heels already dug deep in the dirt, blasting forth in all directions at once. It's as though we join the battle already in progress, and by all means we have -- Neurosis has fought hard to maintain its sovereignty not just in the music business, but as a boundlessly creative entity consisting of Kelly, guitarist/vocalist Steve Von Till, bassist/vocalist Dave Edwardson, drummer Jason Roeder, keyboardist Noah Landis, and visual manipulator Josh Graham. The band brought Neurosis, Given To The Rising keyboards to heavy punk. It brought experimental noise to metal. It merged antique droning folk with Black Flag's desperation. All the while, forging onward toward new means to explore the infinite realms of catharsis and self-transformation, while myriad bands simply follow in its wake.

The guitars grunt and groan like sinister beasts on "Fear and Sickness", propelled by Roeder's clever rhythmic shifts delivered by thunderous, rollicking tom beats that lunge into half-time thumping kick drum and snare blasts. "To The Wind" opens with a deceptively delicate, albeit forlorn melody unlike anything we've come to expect of the band, which is abruptly choked off at the 2-minute mark by one of the most brutally sudden shifts of mood and tempo. A slight, barely audible growl hints at the change to come, but when a wall of chiming bent- notes and drop-tuned sludge guitars, paired with a stomping beat erupt over the melody, it's truly monolithic in impact. Edwardson slings heavy low-end distortion over the top with howling bent notes adding powerful harmonic overtones. But, perhaps the highlight of the song comes during a brief respite, when Kelly lets out an astounding 29-second-long throat- curdling scream at the song's climax. Von Till's rasping whisper sounds downright haunting over the rhythmic churn and Landis' syrupy tones on "Hidden Faces" prove ample evidence to the band's latest evolutionary step. "Through eyes of the wheel I will see you coming," Von Till howls, the band erupting in consensus."

-- Dave Clifford



U zadnjih par dana sam jednostavno opsjednuta ovim bandom....Odlican text, melodija... Ma sve... :)


A Season In The Sky

I had a vision last night, my god was glowing
There was another bridge on fire
And the last wrecks were counted
The sky opened and the blood flowed
A distant cancerous season was upon me
I had a hook in my back and a light to guide me
My words were useless again

The leftovers were playing with my memories of love
I screamed at my god and he let me go
I drifted silently to the desert and began to pray
I came to a pile of ashes and sifted through it looking for teeth
A snake spoke through me again
But I could not heal their wounds

I'm searching for the old spirit of war
With my rough hands and a sharp knife
I need something to cut into so that my god can see me again

To be right again
To see my shadow alone
To get back to the hook a let the light burn in my soul

All I've seen walking through the fire
The figures in my dreams
Run back on me in a psychic scar
As I ride to the dawn


Sami prosudite po biografiji i textovima......

srijeda, 12.12.2007.

između ostalog i praščić.... :)

evo.. predblagdansko vrijeme... jako ga volim... kad se sve sjaji i puno je lampica i deda mrazeka... Božić nam dolazi..... dolazi kao i svake godine. ..bljestav...pun veselih pjesama, prepun boja, sjajnih svjetala... kao i svake godine ljudi zaborave na nesporazume, zaborave na sve lose i taj dan disu kao jedno.... Bozic...najcudesniji dan od svih u godini. Dan kada je sve moguce, kada se sve zelje mogu ostvariti...dan kada svi imaju pravo na svoje malo bozicno cudo. Ove godine pozeljet cu vam kao sto inace pozelim mnogim ljudima.. smijeha, veselja, srece,zdravlja.... Neka vam se ostvare sve zelje... Pa i one za koje ste mislili da su neostvarive...



ajd sad sam svasta-nesta napisala...






mala svinjica.... momak mi je pricao o maloj svinjici koju su okrutno ubili.... i zao mi je male svinjice... jako mi je zao i male kokice... i svih tako ubijenih zivotinja... dok mi ne zamirisi na stolu....

onda brzo zaboravim da je prije dan-dva to malo bice veselo trcalo po dvoristu....

Quo Vadis - Break The Cycle



prije godimu dan sam se iz viroviticke gimnazije prebacila u slatinu....



Gimnazija Petra Preradovica




Srednja skola Marka Marulica

naravno da me previse ljudi pitalo zasto, kada i tome slicno....
nakon godinu dana u ovoj skolu naravno da su tu i odredjeni dojmovi isto kao i usporedba s onom skolom...
ne mogu reci koja mi je bolja....
svaka ima i svoje pluseve i minuse....
tu je i povremena nostalgija.... dvije godine i nije bas malo....
ali eto.. u ovoj sam sad.... navikla sam se.....
istina, nemam pojma kako se zovu profesori koji mi ne predaju.... ali mi ta imena i nisu jako bitna....
razred? a solidan....
ali 2.c sad vec 3.c se ne zaboravlja....
veeeeeeeeeliki pozz i jednom i drugom....

i eto... ispao ovo malo veci post.... za mene s postovima od 50 rijeci je ovo veeeeeeliko....

ako ne budem pisala tako skoro (a vjerojatno necu)
SRETAN VAM BOZIC I NOVA GODINA!!!!


i napapajte se... i udebljajte...

pooooooooooooooozzz

ponedjeljak, 26.11.2007.

winter is just about to come....

to je bio naslov u zadaćnici iz engleskog.... inace ne volim sastave na takvu i slicne teme ali sad sam nekako bila happy jer sam znala sta cu napisati... :) danas nam je to donijela... meni je rekla da sam u potpunosti promasila temu i da jednostavno ne zna sta da mi da... sastav je odlican ali ne uz taj naslov... na kraju mi je dala 4 i to samo zbog nekih greskica u pisanju.... ali sam ja i dalje jako sretna zbog njega.... *neki ljudi znaju otkud ideja ali oni nece reci, jel tako?*
dakle...
sastav....

The dance of two free souls...No more masquerades of mortals
Just you and me as nightly guests at the dance hall of our last Winter
Your look's so faithful, so brave...as you feel our common pain
Our lives and love now in a single stream...the stream of our last Winter's
grief... Together we´ve lived our lives...and together we will leave...
It shall be the final tie of our seal...
We gave our secret promise on the shore of our white streams...
The oath of real love...the oath of red falling leaves...
Your look's full of passion...as the night kisses your skin
You close your eyes and let me feel our common will
This crimson stream will be the final step on the path of our mortal lives
You know our love is real...and oh yes, so do I..
Together we lived our lives...and together we will leave
It shall be the final tie of our seal
We gave our secret promise on the shore of our white streams
The oath of real love...the oath of red falling leaves...
Outside the snow is falling... Inside me only love... True one, warm one... It runs through my veins... It´s getting dark... Flakes are heavier... Steps in the snow are already invisible... When you step on that cold ground... Filled with the first snow... It´s melting under your feet....
I´m walking slowly... Trying to make my own footsteps... Walking down my own unknown way... Escaping from reality.... In snow.... That cold face of nature.... Filled with surprises... Creepy in a way... I want to run to you.... "In thy beloved arms, my dear, I´ll drown..."

eto....moja cetvorka iz engleskog....

utorak, 30.10.2007.

jednostavno....novi post....

*zvuk alarma na mobitelu*
...psmtr...
Nesvjesno gasenje alarma...
Ponovno vracanje u krevet i zasuskavanje preko glave...
A tako je bio lijep san...
Ali ne vraca se vise...
Kako si samo u podsvijesti znam lijepo srediti zivotne trenutke i smisliti... prelijepe dogadjaje...
*kucanje na vrata,javljaju da cu zakasniti*
Odvlacenje do kupaonice...
Ispijanje kave, koja mi se vec polako pocinje gaditi...
Kljuc u vratima...
mp4 u usima...
Koraci...
Mokro lisce pod nogama...
Manevriranje s crvenim kisobranom...
San vec odavno potisnut...
Realnost...


pocela se priblizavati zima... sve mi vise vremena treba da se izvucem iz onako toplog kreveta... ali jako volim zimu... kada izadjem van a po licu mi hladnoca prodje poput iglica... nice...

volim svoj crveni kisobran.. jako ga volim.. uvijek mi ubaci malo boje u kisno sivilo....

ne volim ponedjeljak... jako ga ne volim... tjedan ponovno pocinje... vracam se u onu oronulu, isaranu, skoro raspadnutu klupu.. slusam opet iste profesore, svaki nam na svoj blesav nacin pokusavati uliti volju za svoj predmet....
hocu kuci!!!

volim toplinu....
volim kavu... jako ju volim.....





volim biti sretna....




sretna sam jer volim...

utorak, 25.09.2007.

papupe

evo iznenadjujem samu sebe..... tek su dva dana prosla a ja pisem novi post....

starci mi jucer bili u zg-u (trebala i ja ici ali nisam zbog skole u koju nisam isla jer mi bilo turbo lose )

vratili se tamo kasnije popodne... kupili mi papupe.... rekla sam staroj da nadje... one onak mucave... imala sam pa mi se (cudo nevidjeno) raspale...
Ivica (lijeva) i Marica (desna) R.I.P.




na Marici bilo pitanje dana kad cu prstom probiti....


a jucer sam dobija tako sjatke.... sa uhaca 2 cupava, jokama zutim, jecikom clvenim (da, da belju se) i bjeje su i mucave i pjesjatke su mi....
icto pesowi ko i pjosje...




awwwwwwwwwwwww tak su mi sweeeeeet....



sad mi je samo zao sto nemam slike od onih prije... odkad znam za sebe znam i za mucave papupe koje bas jojim jako...



etogac....
a sad mjesec (najmanje) dana odmora do slijedeceg posta....

pozz

nedjelja, 23.09.2007.

.....?????!!!!!!!......

NEMA STAJANJA!!!!!

Zgrabi Snickers i idi dalje....


ovo mi je nekako bas forasta reklama...
jako cesto (pogotovo u skoli) koristim taj "nema stajanja" i bas nekako dobro dodje....
toliko o snickersu...

a sad vako...
najiskrenije nemam pojma o cemu da pisem... blog mi tu zjapi.... nekad se i sjetim nesto napisati ali to bude tek toliko da kazem da imam novi post....

i sve si mislim da jednostavno prestanem pisati... necu ga brisati (nisam ja za bez veze tu dizajn mijenjala, linkove stavljala.... )

a mozda i budem nesto pisala....
tamo negdje oko bozica.... eventualno...

a vidjet cu....
ma....


aj pozzdrav...
uzivajte... i slicno...

srijeda, 15.08.2007.

sve nesto-nista

opet sam redovita u pisanju, nema sta...
od zadnjeg posta... hmmmm...

odlazak sa starcima na more i nije bio tako los...
barem sam se naspavala kak treba..
ali mi je ipak zoran jako fajio...

a od kad sam dosla kuci, vrjeme mi tako brzo prolazi....

ucim (da,da neki jos nisu skolu zavrsili ), zajebavam se, provodim dane, ako nikako drugacije, da blejim u prazno..
cesto se bloga sjetim ali vidi se kak mi fali..

i stvarno nema nista toliko zanimljivo da o tome tu pisem...

i tak.. eto...

za kraj..
koji stihic..


(Graveworm - MCMXCII)

Deepest red born winter day
For no one so dark as night
As the light - faded away
Bring forth the way of life

Where whispers sound like hopeless screams
When you crossed the line of life
Where silence freeze into endless pain
When you stopped to be

I remember the silence night
As you crushed, as you crushed away
Why did you leave?
Why did you leave my life?

Death interrupt what is begun
Take the angel back to the sky
Empty thoughts - hopeless time
Fallen dreams sopped me now

Where whispers sound like hopeless screams
When you crossed the line of life
Where silence freeze into endless pain
When you stopped to be

I remember the silence night
As you crushed, as you crushed away
Why did you leave?
Why did you leave my life?
For one moment in life
Feel the emptiness in my soul
In my breath
In my thought
I tell you why

petak, 13.07.2007.

abeceda i more

evo došlo i do mene... već me muka hvata... :)

A- Alen (Bjelica)- nikad prežaljeni profesor iz hrvatskog
B- bube- mrzim ih!
C- crvena- "boja ljubavi", za mene samo jedna jako lijepa boja
Č- čarape- vrlo pametan izum
Ć- ćup- ništa drugo mi ne pada na pamet
D- dijete- svi smo mi djeca u duši
-don´t worry be happy
DŽ- džep... ne moram posebno objašnjavati
Đ- Đuro- moj pokojni mačak
E- e baš tako-jedna vrlo često korištena rečenica s moje strane...
F- Finska- država koju obavezno moram posjetiti
G- GRAVEWORMjebeno najsavršeniji band...
- globus- zanimljiva jedna lopta
H- hlače- ne mogu bez njih
I- igle- ne volim ih previše
J- jastuk- obožavam ga
L- lignje- dugo mi je trebalo da ih zavolim a sad su baš njam-njam
LJ -ljubav- nešto najljepše....
- ljubičice- volim proljeće
M - Morena- moje ime, ne mogu reći da mi nije lijepo
-mama- smislila je to ime nakon što mi je dala život...
N- nikad ne reci nikad
NJ- Njofra- stvarno fin sladoled
O- oprosti- tu je riječ ponekad stvarno teško izgovoriti
P- pitanje- ima ih tako puno a tako je malo odgovora
R- rat- nešto najgore...
S- Slatina
Š- Švedska- kao i Finska... i dajem sve od sebe da naučim švedski što je kind of fucked up... ali mogu ja to
- škola- zna tamo biti i dobro ali ne prečesto
T- Tovernić- opet ja
-tata- tatice moj
U- u je**em ti- jaaaaaako često korišteno...
V- volim te- riječi koje se ne izgovaraju uvijek i svakome... samo jednoj tebi jako posebnoj osobi
- vozački- nikad ga neću položiti (ajmo na N)
Z- Zoran
- zubar- JOOOOOOJ!!!!
Ž- žvakaće- ne mogu bez njih ali često mi se dogodi da ih zaboravim pa žicam okolo...

ovu abecedu širim dalje:
lari
betiki
bobi
*plavoj morbidnoj djevojčici*




and now...
u nedjelju ujutro (oko 5) idem na more... sa starcima... na Vir.... again... 10 dana...

jel treba još šta dodati? ja mislim da ne...


uživajte u ljetu!!!
budite


pozz

nedjelja, 01.07.2007.

GRAVEWORM

1992. rođen je najsavršeniji symphonic black metal band.
Čine ga članovi iz Italije i Njemačke.

Stefan Fiori- vokal
Sabine Mair-klavijature
Martin Innerbichler-bubnjevi
Eric Right- gitara
Thomas (Stirz) Orgler- gitara
Harry Klenk- gitara

Slava im počinje 1997. godine
Graveworm je potpisao ugovor sa Serenades Records izdajući svoj prvi EP- Eternal winds




Nakon njega kreće niz albuma... svaki po nečem poseban.. svaki savršen na svoj način....

Prvi je izdan 1997. -When Daylight´s Gone




Već se na njemu vidi da oni "znaju znanje". Devet pjesama na tom albumu tvori tu jedinstvenu cjelinu i jednostavno vas vuče da ga preslušate još... i još...

Slijedeće godine dočekuju nas MCD i video
Underneath The Crescent Moon (MCD)




sa četiri veoma dobre pjesme...




i video na kojem je izvješće sa prvog festivala uključujući i videoclip za "Awaiting The Shinning" i intervjue.

1999. izlazi, meni osobno, najbolji album- As The Angels Reach The Beauty




Također 9 odlično obrađenih, dosta melodičnih pjesama.
"A Dreaming Beauty", prva pjesma na tom albumu stvarno nikoga ne može ostaviti ravnodušnim...
Spoj klasike i blacka poseban je...


Scourage Of Malice (2001.)




Koliko se god "maidenovci" bunili, na tom je albumu jako dobro obrađen "Fear Of The Dark"
Uz njega je još devet pjesama... među njima i meni jedna jako posebna- Unhallowed By The Infernal One (neki će znati zašto)


2003. svjetlo dana je ugledao Engraved In Black




jedan prefuckingsavršen album....
teško je nešto izdvojiti kao najbolje ali tu je svakako dobro istaknuti Beauty Of Malice (opet će netko znati zašto)

Nakon njega izlazi (N)Utopia....




ovdje su nastale nedoumice i razna pitanja oko toga zašto baš (N)Utopia..
jedan od odgovora je (NEW)Utopia... kao kraj jedne i početak nove utopije...
10 pjesama na tom albumu, uključujući i Losing My Religion (R.E.M. cover)....


i konačno je, ove godine, izašao i njihov album Collateral Defect




sa 10 pjesama uključujući i I Need A Hero (Bonnie Taylor cover) je svakako odličan album pun "gravewormskog"...onog..nečeg..

uz sve ove albume valja spomenuti i Demo 97 (1997.) te When Daylights Gone + Underneath The Crescent Moon (2001.)


Da sada počnem pisati ono savršeni su, prejebeni i tako to, ne želim... Nekako osjećam da to nije dovoljno da se opiše ona savršena Stefanova izmjena growla i screama, savršene obrade, savršene solaže, Sabine na klavijaturama-savršeno... jednostavno PREJEBENOSAVRŠENI SU!!!
khm..ipak sam to upotrijebila.....

nedjelja, 24.06.2007.

BATTLECROWN II

ako hoćete, odavde skidajte taj "piece of art"

Part 1

Part 2

srijeda, 13.06.2007.

"LIJEPA NAŠA HRVATSKA"

Ne mogu reći da baš jako često pratim vijesti i da mi ne promakne ni jedan dnevnik... ali samo kad odem na net.hr mail provjerit vidim i više nego dovoljno....


Dvije godine imao roba

Na posjedu u Jagodnjaku 36-godišnjak je dvije godine držao sedam godina mlađeg muškarca na prisilnom radu. Policija je u staji pronašla i devet državljana Mađarske te jednog državljana Srbije.

OSIJEK - Osječka policija uhapsila je 36-godišnjaka iz Jagodnjaka zbog sumnje da je više od dvije godine prisiljavao sedam godina mlađeg sumještanina na služenje i prisilan rad.

Osumnjičeni je u utorak navečer, uz kaznenu prijavu zbog trgovanja ljudima i ropstva, priveden u istražni centar osječkog Županijskog suda.

U osječkoj policiji kažu kako je kriminalističkom obradom utvrđena da je osumnjičeni, od 2005. do lipnja ove godine, 29-godišnjeg sumještanina uporabom sile i prijetnjama držao na prisilnom radu i služenju.

Sumnjiči ga se i da je u više navrata prijetio te fizički napao 23-godišnjaka iz Jagodnjaka, a u tome je navodno sudjelovao i 35-godišnjak koji je također uhapšen.

Policija je kod osumnjičenog 36-godišnjaka pronašla putovnicu žrtve, a u staji na njegovom posjedu i devet državljana Mađarske te jednog državljana Srbije.

Oni se od 7. lipnja neprijavljeno nalaze u Hrvatskoj zbog "rada na crno", pa su im uručena su rješenja o otkazu boravka u Hrvatskoj.

Kako Net.hr saznaje iz Ministarstva unutarnjih poslova ovo je deseti slučaj ove godine takvog kaznenog dijela. U samo prva četiri mjeseca zabilježeno ih je devet, dok je u cijeloj prošlog godini bilo tek pet slučajeva trgovanja ljudima i ropstva.
(piše Net.hr)

Svećenik uhićen zbog pedofilije
Ako se sumnje pokažu istinitima, onda je taj čovjek iznevjerio temeljna načela svećeničkog zvanja - rekao je glasnogovornik nadbiskupije Daniel Delonga

RIJEKA - Zbog sumnje da je počinio pet kaznenih djela bludnih radnji nad petoricom dječaka u dobi od 10 do 12 godina, policija je u Rijeci privela 63-godišnjeg svećenika.

U Policijskoj upravi ne žele još iznositi detalje kriminalističke obrade o tom slučaju, tako da službene potvrde o identitetu svećenika do zaključenja ovog broja nije bilo.

Prema neslužbenim informacijama, riječ je o svećeniku s područja Raba koje inače spada pod Krčku biskupiju.

No, iz Krčke biskupije danas nisu htjeli dati nikakav komentar na tu temu.

Neslužbeno doznajemo kako je policija o slučaju telefonski obavijestila i riječkog nadbiskupa Ivana Devčića.

U Riječkoj nadbiskupiji također nisu znali o kome je riječ, jedino su nam potvrdili da uhićeni svećenik nije iz Riječke nadbiskupije.

- Ako istraga pokaže da je svećenik zaista napravio to za što se tereti, možemo reći kako osuđujemo taj čin.

Treba pustiti pravosuđe da odradi svoj dio posla i ako se sumnje pokažu istinitima, onda je taj čovjek iznevjerio temeljna načela svećeničkog zvanja - rekao nam je glasnogovornik Riječke nadbiskupije Daniel Delonga.

Osumnjičeni je svećenik nakon završene kriminalističke obrade uz kaznenu prijavu sproveden u Istražni centar Županijskog suda u Rijeci.

RANIJI SLUČAJEVI:

VLČ. IVAN ČUČEK

Osuđen, ali bez zatvorske kazne

Najpoznatije suđenje zbog pedofilije u Hrvatskoj bilo je protiv šestinskog župnika Ivana Čučeka, koji je optužen da je na vjeronauku dirao djevojčice. Vlč. Čuček osuđen je prema svjedočenju 16 djevojčica


BREZOVICA

Točno prije godinu dana kuhar Caritasova Doma za nezbrinutu djecu u Brezovici osuđen je na godinu i pol zatvora zbog pokušaja silovanja mentalno retardirane zaposlenice doma.

Zbog seksualnog zlostavljana štićenika Doma, lani je nepravomoćno osuđen i Mario Barlović (52) na šest i pol godina zatvora.

DON. BAGIĆ

Za pedofiliju je bio osumnjičen i župnik crkve Marijina uznesenja iz Tribunja, Dražen Bagić. Protiv njega nikad nije bila podignuta kaznena prijava.
(piše Jutarnji list)

I kao što se vidi...izašli ne kažnjeno ili je mirno pripisano već viđenim slučajevima u nas...
Mislim da je svaki moj komentar suvišan...
(a mi bi u EU... )

subota, 02.06.2007.

BATTLECROWN

evo nakon dugog isčekivanja prvi album BATTLECROWN-a "Chronicles Of Nosgoth" ugledao je svjetlo dana...
jučer je bila slušaona kod Zorana....

album je stvarno prefuckingjeben...
staza slavnih ih čeka...
I do mean that..

black vokal (zoran) i ženski (anamarija) čine to po nečem stvarno posebnim... no naravno da tu važnu ulogu igraju i Mario i Srećko bez kojih to nebi bilo to....
album je onako melodičan...

big pozz to you guys...

e da, ako ko hoće album.. pržim besplatno!!!!

eto toliko za sad... pozz

subota, 12.05.2007.

I´M ALIVE!!!

Što no b´ se reklo- BIO BI RED! pa evo.. nakon dosta vrijeme je da i ja dam do znanja da sam živa...
Anyway.. u ovih mjesec dana je bilo puuuuuuuuuuno toga... I ja se iskreno nadam da ću se sjetit sve napisat...
Zadnja zanimljiva stvar je bio koncert u AR-u o kojem već svi sve znate ali moram ga spomenuti... (pozz Zoranu ) da, stvarno je bilo super... dok se ONI nisu upetljali i sve rastjerali... Iskreno se nadam da drugi put neće biti tako...

E sad.. ja svaki dan osvanem s nečim i onda kažem

ali, kako se vidi iz priloženog, od toga ništa...
No svejedno moram opisati jedan very weird san koji sam imala...

Eo vako...
Ja sam kao mami pomagala oko ručka... čistila sam povrće i tako to... I onda sam to stavljala u onak veliki lonac s kipućom vodom.... I sve bilo ok dok nisam došla do bosiljka... Kad sam ga morala ubaciti u to vodu, počeo se DERATI:

Vi ste okrutni, svi vi, ljudi, gadite mi se... Ja cijeli život stojim u zemlji ukopan a onda mi ovako vraćate da me u vrelu vodu bacate.....

Pustila sam ga....
I probudila se...
I rekla mami da za ručak pravi onu gotovu juhu....


A sad još nešto....
Ovo se odnosi na dugokose....
Dali vam se ikad dogodilo da imate neki «nestašni» pramen kojem ne možete naći mjesto i kud god da ga prebacite, on opet pada?
E sad, dali vam se ikad dogodilo da niste ni svjesni tog pramena dok ga netko drugi ne uoči?
Hmmm.... da je ovo zaseban post, mogao bi se zvati...recimo.... ZORANOVA ŠIŠKA....
Eto tako... jednog dana mu je baš taj pramen naprijed padao.... onako na lice... ali ga je on skroz micao... Kad sam primjetila odakle raste taj pramen, rekla sam mu da mu je to šiška koja je kraća od ostale kose... hehe jel potrebno opisivati sreću kad sam dečku rekla da ima ŠIŠKU.... (naravno da je samo meni bilo smješno )
i naravno da ju nije htio prihvatiti, ali nakon što ju je 300 puta zabacio, jednostavno je morao....
(zorane, love you...)

O yes, mala pizdićka mi sutra ima Pričest... divotica... uopće mi se ne ide i uopće mi se ne stoji na suncu ispred crkve dok ceremonija prođe... i onaj pop tamo... ali ajde... samo zato što mi je seka....

etogac...toliko za sad.....
pozz....

utorak, 10.04.2007.

POST NAKON DUGO... :)

da znam... nisam dugo pisala... nisam imala pojma šta da pišem... ili sam imala toliko toga za pisati da mi se nije dalo...
sad sam više u ovom prvom ali evo.. nakon podosta vremena, bio bi red...

evo prošao je i Uskrs!
pa sretan vam.. (s malim zakašnjenjem)



iskreno da vam kažem.... u to sve oko Uskrsa se nemogu nešto previše uživiti...
božić još i da, sve je onako okićeno, snijeg, deda mrazeki...
ali ovo za uskrs mi stvarno nije nešto...
u subotu pofarbamo jaja i skuhamo šunku... da ne zaboravim NAPRAVIMO GNIJEZDO...
u nedjelju se prežderavamo... u ponedjeljak prospavamo cijeli dan i u utorak nazad na posao... (hvala ministarstvu na praznicima, to je skoro jedino dobro što su za školstvo napravili )
i stvarno u svemu tome ne vidim neku preveliku čaroliju...


no a šta je bilo kod mene u ovih skoro mjesec dana.. uhm.. pa...ovaj... stvarno ništa posebno...
uglavnom zajebavanje oko škole (koje mi je, kako je i red, ostalo i za sad preko ovih praznika )...

i stvarno mi se ništa ne piše (rano mi je )

pozz

petak, 16.03.2007.

KOLIKO JE CRKVA SPREMNA DALEKO IĆI???

Odmah na početku da nešto razjasnim: vjernica sam ali protiv crkve kao ustanove imam dosta toga za reći tako da bih lijepo molila ako može bez previše optužbi...
Dakle da krenemo....
Jučer je jedna cura kod nas u razredu imala seminarski iz povijesti o inkviziciji i to me na neki način inspiriralo da napišem ovaj post...
Crkva se oduvijek predstavljala kao Kuća Božja i mjesto gdje svatko može naći mir i utjehu...
Možda je to u početku i bila, ali vremena su ju promijenila...
Inkvizicija (lat. inquisto – traženje, istraga) je crkvena istražna ustanova za istragu heretičke zloće (krivovjerja)
Takva ili slična «definicija» je prvo što ćete naći gdje god da krenete tražiti nešto o inkviziciji...
Koliko je taj postupak bio (ne)ispravan govori i ogroman broj žrtava inkvizicije... a sve samo zato što nisu htjeli priznati vjeru koju je crkva toliko nametala...
Htjela sam jednostavno kopirati text o inkviziciji ali ga ima puno... i papinska i španjolska... (koga zanima nek ode na wikipepiju)
Zaista je žalosno to što i danas, nakon toliko godina, jako često crkva kaže i zagovara jedno a radi nešto sasvim drugo...
Primjer 1. Jedna obitelj... Dječak je imao teških zdravstvenih problema, roditelji nisu bili u povoljnoj financijskoj situaciji i nisu mu mogli omogućiti kvalitetno liječenje. Odlučili su se za pomoć obratiti crkvi.
(čitaj: znate da svećenik uvijek priča o tome kako treba pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija???)
I tako su otišli kod svećenika, iznijeli mu kompletnu djetetovu problematiku i zamolili za pomoć na što im je on samo hladno rekao: Ako vi lažete mene, ja lažem narod!
Kako su se ti roditelji u tom trenutku osjećali? To dijete? Dali je vrijedilo ulaziti u ikakve daljnje rasprave? Objašnjavati išta? A on je pred sobom imao to dijete....

Primjer 2. Ona je veoma pobožna, vjeroučiteljica je a on je ateist... I odlučili su se vjenčati... U katoličkoj crkvi.... No prije nego što to naprave, ona treba dobiti dopuštenje od crkve da crkva pristaje na takvu vrstu braka... I bez ikakvih problema je ona dobila tu potvrdu i vjenčali su se... Da bi nakon tjedan dana ona dobila obavijest da ga u nekom-tamo određenom roku mora obratiti na katolika inače za nju više nema pristupa u crkvu....

Ovo su samo dva primjera.... dva koja sam čula u posljednjih tjedan dana.... dva koja su samo kap u moru sranja koja je crkva spremna napraviti samo da privuče vjernike....

One silne misije po Africi... odu, nahrane ih, a onda posjednu u krug i čitaju im Bibliju....

Jednostavno mi se sve to gadi... ako ne misle stajati iza toga što govore, onda neka nam to i ne propovijedaju....
A vjernike sigurno neće privući tako što ćemo svaki dan čitati o njihov pedofilskim ispadima i tome sličnom....

(ako ko zna onu rečenicu iz stigmate dobro bi mi došla.... ne znam ju napamet a nemam film.... ono sa «podigni kamen i ja sam ispod» tako nešto....)

S tom se rečenicom u potpunosti slažem...
Vjeru ne moraš dokazivati i pokazivati tako što ćeš trčati u najbližu crkvu... jednostavno, kada osjetiš tu potrebu, sklopi ruke i obrati se Bogu... no to je ono što crkvi, čisto zbog profita, nikako ne odgovara...

pozz...

subota, 10.03.2007.

VIKEND!!!

malo sam prizaboravila na blog, sorite... al tu sam ja....

evo nakon duuuuuugačkog tjedna, konačno imam 2 dana odmora...
i ta dva dana ću provesti u četiri zida svoje sobe....

sve to mogu zahvaliti mojoj dear majci... u slijedeća 2 tj moram poispravljat ocjene inače do ljeta mogu zaboravit izlaske (yeah, right!)

i tako eto.. počela subota a ja imam feeleing ko da je petak ili neki drugi radni dan...
imam francuski (sigurno bi inače u 7 ujutro post pisaka )

al stvarno mi se ništ ne piše... vjerojatno ću u nedjelju napisat "post dojmova" nakon vikenda provedenog sa starom i sestrom...

pozz...

nedjelja, 25.02.2007.

DOBILA SAM GA!!!!

Nakon 5 mjeseci samoće, tišine i mira na ulicama... konačno... DOBILA SAM MP4...
moj dobri stari mp3 zaslužuje da mu ipak posvetim koji red...
bio je uz mene kad mi je bilo teško i kad sam bila sretna.. stvarno kao najbolji prijatelj...
uvijek je znao pružiti najbolju riječ utjehe.. ali kako ništa nije vječno tako nije ni on...
jednog nesretnog dana sam se probudila i onako nepomičnog ga vidjela na stolu... odmah sam znala da nešto nije u redu... (al serem!!! ) prvo sam mislila da je baterija... al nakon tri mijenjanja durasela shvatila sam da je jedan ispustio zadnji ton....
i tako sam 5 mjeseci bila u tuzi i tišini... živjela u nadi da će ga jednoga dana naslijediti netko možda ipak malo bolji... i eto dogodilo se... g. mp4 player je došao na njegovo mjesto..
no maleni mp3 će mi uvijek ostati u lijepom sjećanju...

pozz....

petak, 16.02.2007.

nemam-pojma-o-čemu-da-pišem

jednostavno dugo nisam ništa pisala i eto sad bi trebala nešto kao i napisati...
a neznam šta

i dalje neznam....
.
.
.
pojma nemam...
.
.
.
no dobro...
da ne ostavima prazno :)

eto... opet su počele gripe... mene još, kak je i red, nije uhvatilo...
malo me grlo zeza al to je žal bože spomena...
e i za divno čudo razred nam je na okupu... jedna je pokupila gripu al kad je dinka rekla da ih u c nema 18.. hihi pa mi smo onda još jako dobri...

i valentinovo je (prošlo)... da,da rekla sam da ga na blogu neću ni spomenit al eto..
stvarno mi se već polako bljuje od tog "blagdana"..
sve ok kad si ga zaljubljeni čestitaju al moja sestra ga je mojoj mami čestitala!!! HELLO!!!
i jednostavno ne volim valentinovo...
i kad dođem u ktc i vidim one mišleke na siru.. jesu oni baš medeni.. al dođe klinka i pita mamu oće joj to kupit za valentinovo

i sutra je konačno subota... mogu spavat...
e da.. u srijedu pišemo nacionalne... dobila sam engleski (hehe u razredu mi zbog toga kao mrze i misle da mi stric radi na tom namještanju za nacionalne )
eto... toliko...
pozz...

utorak, 06.02.2007.

"MOJE MIŠLJENJE JE ONO PRAVO"

Uvijek sam bila za to da svatko ima izgrađeno vlastito mišljenje o nečemu ali kada to mišljenje počne nametati drugima, sve uvjeren da je to ono pravo, to ne mogu podnijeti...
Naravno da postoji hrpa stvari u kojima se ljudi međusobno ne slažu.
Čak i ja mogu, kad bi htjela, naći nešto oko čega se neću slagati s meni bliskim ljudima i da zbog toga stanemo na ratnu nogu, ali jednostavno to ne želim.
No ima ljudi kojima je njihovo mišljenje jako bitno i koji su «uvijek u pravu» i dosad baš nisam pronašla način kako s takvima normalno komunicirati.
Evo baš nekidan...
Metal vs. cajke
Naravno da to uopće nije za usporedbu ali eto našla se osoba koja je bila toliko sigurna u svoj stav u cajkama da je počela pljuvat po metalu na onaj klasičan način:

Kad je počela svoje «izlaganje» još sam ju donekle i probala ušutkat al kasnije sam ju jednostavno pustila da se isere i to je to...
Trošit dah i uzaludne riječi na nekoga tko misli da je samo i jedino on u pravu, mislim da tu baš i nema neke koristi....
Nemojte mislit da ovim postom sebe dižem u nebesa i mislim da sam ja ta koja sam uvijek pravu, daleko od toga... svi mi ponekad griješimo... ali ako vidim da se netko ne slaže s mojim mišljenjem, u kojem god to području bilo, sigurno ga neću nagovarati da mijenja svoje stavove samo zato jer JA tako kažem.....
eto toliko...
pozz...

petak, 26.01.2007.

LANAC DOŠAO I DO MENE...

...pa sad moram napisat 5 stvari koje niko (ili bar većina) o meni ne znaju....
e da i ne planiram ga širit dalje...

1. od svoje šeste godine u kući i oko nje stalno imamo mačku... meni nije bad uzet mačkicu i podragat ju al iz dubine duše želim psa... HOĆU PESEKA!!!!

2. u ovih 16 godina sam se 9 puta našla pod nožem (ak može bez pitanja i podpitanja) i vjerujte uopće mi nije bilo svejedno.... al ne da mi se o tome...

3. uz, u boxu napisani kelj, NE PODNOSIM blitvu, špinat, gljive (osim na pizzi), karfiol i sve to što izgleda ko da je neko već prožvakao...

4. ne znam dali se itko od vas sjeća te grupe... the kelly family... slušala sam ih sa nekih 7 godina... i bila ubjeđena da ću upoznat tam tog nekog koji je imao baš slatku smeđu kosu i smeđe okice... naravno da se to nije dogodilo

5. prvi put sam se poljubila sa 12 godina... hehe... bilo je stvarno jako čudno... kad smo se poljubili sam smo se pogledali kao ono: "i šta sad?".. onda mi je to bio cijeli svijet... sad se tome mogu samo slatko nasmijat...

eto tih 5 stvari više sad znate o meni
pozz...

nedjelja, 14.01.2007.

NOVA ŠKOLA :)

i eto mene od sutra u maruliću marku.... još uvijek ne znam u kojem sam razredu al nekak me više brinu profesori...
jesu mi svi ispričali sve o svakome al ipak onaj neki strah je još uvijek tu...
iskreno se nadam da će to sve dobro proći i da neće bit jako strašno
a za vtc uopće ne žalim..
svaki dan ustajanje u 6 i vraćanje kući u 5 popodne zbog 2 sata više engl... thank you but no, thank you....

bivši razred mi neće ostat u ružnom sjećanju... a i dosta preofesora će mi ostati u lijepom sjećanju....
al sve će to, od sutra, biti samo neka imena... neki tamo 2.c u vt...
sad sam tu u slatini i spremna sam pokazati koliko doista vrijedim...
pozz...

utorak, 02.01.2007.

BILA JEDNOM 2006.-a

evo danas je već 2.1. (jedan jako poseban dan :) )
al bilo bi lijepo od mene da napišem nešto o godini koja je iza nas...
već i vrapci na grani znaju da idem (sam išla) u vtc u školu...
do 1. mjeseca tj. početka 2. polugodišta sam bila u onom nesretnom domu (učeničkom ne popravnom :) ) al od 1. mj sam se pridružila hrpi "vlakaša" koja je svako jutro u 6:40 odlazila u vtc...
i to mi je donekle olakšalo školovanje jer sam imala onaj svoj mir za učenje i mogla sam si sama odrediti kad i koliko ću učiti.. za razliku od doma gdje je sve bilo određeno...
ali i dalje mi je ostala ona nesretnica iz povijesti... tu kurvetinu stvarno nije lako riječima opisat.. al da jedan dan budete na njenom satu, sve bi vam bilo jasno...
naravno da me skolčila na 1. polugištu i jedva me dočela u 2.
ja sam se javila odmah na početku al njoj se baš i nije ispitivalo pa me pitala tamo negdje u 5. mj... (čitaj: 1. POLUGODIŠTE) i to si je lijepo podjelila na tri sata.. onako pita me jedan sat, bogu hvala 30 min od 45, i na kraju kaže

... i tako triput dok konačno nije rekla

dobro ispravila se, to je dva

da bi mi nakraju opet zafitiljila kulju uz onak lijepi osmjeh pun mržnje i samo rekla

ispravit ćeš ti to na popravnom

ma neki ti mama dolazi na poravni, mene tu neš vidjet... i tak je bilo... baba mi zaključila kulju a ja otišla kod ravnateljice i traćila komisijsko... e sad da ga dobijem morala sam imat neki jako dobar razlog zbog kojeg ga uopće tražim..
i imala sam i to jako dobar...
svako ljeto ostavimo za rješavanje mojih zdravstvenih problema tako da ne izbijam nepotrebo iz škole. za ovo ljeto smo također već uzeli ono što nam je prioritetno a ne rješavanje frustracija neke iskomleksirane babetine.
tražili smo komisijsko s njenim izuzećem al nisu pristali....
moj dan D- 16.6 (usput budi rečeno TO MI JE ROĐENDAN)
došli smo u školu (mama, tata i ja) i stajali ispred učionice... a onda je ONA došla i kad nas je vidjela krenula prema nama s već uvježbanim monologom šta će mi reć da me izvrjeđa (inače joj je to ko dobar dan, ić po školi i vrijeđat učenike)
i tako ona nama prilazi al ka dje vidjela tatu skužila sam da joj nije baš svejedno....
i počinje...

jesi spremna? ja mislim da nisi i da nikad nećeš ni bit. jer tebi mora bit jasno da ti nikad gimnaziju nećeš završit i nikad se nećeš na nikakav fakultet upisat!

za ne povjerovat, to je rekla s hrpom zamuckivanja i podrhtavanja u glasu.....
a tu onda dolazi moj dear tatica...

vi šta ste imali za reći vi ste rekli! dalje ćemo pustit komisiju da odluči!

a samo ispitivanje... isssse....
uz nju su tamo još bili moj razrednik i drugi prof iz povijesti...
pitala me tak da je s makedonije skakala na umjetnost u egiptu pa onda na položaj palestine... a na nijedno pitanje me nije pustila da odgovorim do kraja...
i da... izvela me pred kartu, što nikad ne radi, i tražila da pokažem Spartu... ja sam rekla da to nikad nije tražila od nas al ona je sam odbrusila

ovo je komisijsko, ja tu mogu kako hoću

i naravno da ja to nisam našla.. rekla je

gospodo draga ja tu više nemam mjesta za pisat, možeš izać

a onda čekanje, ono odurno čekanje... čuli smo ih kako se nešto naurlavaju unutra i gđa. Grozna je teatralno izašla, bez podrava prošla pored nas i otrčala niz stepenice...
onda su ova dvojca izašla i rekla da sam prošla al da mi je ona opet dala nedovoljan... da se pripremim na muke s njom iduće školske godine...

e a onda je za mene počelo ljeto...
ekskurzija- venecija i padova...nice, slatina (ugl. izvan kuće ), vir (joj to sam bila sa starcima pa baš nebi komentirala )
a onda tjedan dana na čiovu... hehehe.... ok, neki baš i nisu uživali.. i moram priznat i ja bi odande maknila par ljudi pa da mi bude super... one kretene što su bili u onoj kuhinji.... grrrr... kak su mi išli na živce...
al inače mi je bilo baš super... oni komatozni tuševi nam jesu malo život zgadili... stokyu svaka čast što je izdržo bez tuširanja... a i kreveti baš nisu neki još kad im se komarci dodaju... al zato je plaža pružala čisto ugodan smještaj
i tako sve u svemu bilo je super.. tu mi se baš neda u detalje... e da sam jedno moram napisat
JA NISAM BILA S MARINOM!!! (bok, kici )
a onda sam malo i zg otišla na tu nesretnu operaciju... je, bilo je gusto... al evo to je iza mene... and life goes on..

a onda se jako brzo približio taj 9. mjesec.... strašno, škola počinje... i to za 5 dana...
a ja sam se baš zaljubila... i baš ga jako, jako volim...
i šta ću... kak je škola počela i šta smo radili prvih mjesec dana POJMA NEMAM... al ok, kasnije sam uzela knjigu u ruke....
e i da ne povjerujete.... opet sam imala kulju iz povijesti...
i sad sam se (definitivno) odlučila prebacit u slatinu u gim...
mislim, nije ta baba glavni razlog zbog kojeg se prebacujem.. jednostavno mislim da nema velike razlike između one tamo škole i ove tu... a između toga da se svaki dan dižem u 6 il da svaki drugi tj. idem popodne, ja bi radije ovo drugo
još neznam u kojem ću bit razredu... to ću saznat za kojih tjedan dana...

i kako je završilo polugodište došao je božić i sve je baš slatko i puno lampica (al bez snijega ) al svejedno je bilo lijepo.. i onda doček nove... suuuuuuuuuuper je bilo
i eto.. već smo u 2007.
u prošlom postu sam vama poželjela puno toga a sad mogu i sebi nešto:
želim da mi ova godina bar po školi budi drugačija od prošle....
see you....
pozzz...

petak, 29.12.2006.

CHRISTMAS TIME!!!

evo nakon podosta vremena da i ja nešt malo kao napišem...
so evo već kraj godine... a ko da sam jučer zapela međ onim jaknama u ar-u na dočeku 2006. :) (bibs,lara,olja,maja,nina,tanja POZZZZZZ)
joj a kak ja volim to božićno vrijeme.. kad je sve puno onih lampica... iako neki i s tim stvarno onak po pravo znaju pretjerat.. moja susjeda je svoje dvorište okitila tak da će HEP cijelu iduću godinu sam za nju radit... al ak to njoj lijepo, nek uživa...
al nekak mi fali snijeg... do badnjeka se uopće nisam mogla uživit u taj "božićni duh".. onak dok nismo dovukli bor i otvorili kutiju s ukrasima... stvarno mi je čudno imat olićen bor a kod bake brat ljubičice (ne zezam se, žena stvarno u dvorištu to ima)
e da... i doček nove.. to je već preksutra... da, bit ćemo u gradu.... i već znam da mi se uopće neće ić kuć + +

p.s. PERITE ZUBE!!!!
morala sam to napisat jer od svih smajlića jedino tom bogecu još nisam našla svrhu..
-poslije svakog obroka
-3 minute detaljno
jer ako redovito imat ćete zdrave zube

eto... tolko....
e da i želja za kraj:
u novoj godini vam želim da budete lijepi, pametni, dobri i poslušni svojim roditeljima (ajme kak sam ja dobra) i da imate puno sreće u ljubavi
SRETNA VAM NOVA!!!!!!
pozz.....